Što onda s tih drugih 50% ušteđevine?

Tih drugih 50% bi trebalo biti temelj naše štednje, ulaganje koje nosi što manji rizik i koje će nam na kraju sigurno dati nekakav prinos na uloženo. Tu spadaju obveznice i oročena štednja. O obveznicama u ovom članku neće biti govora, nego ćemo govoriti samo o oročenoj štednji, najsigurnijem obliku štednje.

Karakteristike oročene štednje

Glavna karakteristika oročene štednje je da je riječ o štednji koja „veže“ naše novce (mogu biti u domaćoj ili nekoj stranoj valuti) za vrijeme trajanja štednje. To znači da novce koje smo dali u ovaj oblik štednje možemo dobiti natrag, tj. s njima raspolagati tek nakon što istekne rok oročavanja koji smo izabrali. Za to vrijeme trajanja štednje, banka se obvezuje obračunavati kamatu na taj iznos i na kraju štednje nam platiti i tu kamatu.
Naravno, tu postoje i druge mogućnosti, ali one su izborne (npr. valutna klauzula, rentna štednja s mjesečnom isplatom kamate…) i služe da tu štednju prilagodimo našim potrebama i željama.

Štednja u domaćoj valuti vs. štednja u stranoj valuti

Oročiti možemo našu štednju koja je u kunama ili nekoj stranoj konvertibilnoj valuti (npr. USD, CHF, GBP, EUR).

Prednosti štednje u kunama su:
- veća kamatna stopa u odnosu na štednju u stranoj valuti,
- lakši izračun iznosa štednje koji ćemo imati,
- stvaranje povjerenja u domaću valutu.

Prednosti štednje u konvertibilnoj stranoj valuti:
- sigurnost,
- relativno stabilan tečaj te valute,
- lagana konvertibilnost u druge valute i nakon prestanka štednje,
- ostvarivanje prinosa od kamatne stope na uloženi novac.

Prema posljednjim podacima, štednja u stranim valutama je mnogo veća od štednje u kunama (iznosi oko 80 milijardi kuna), dok je štednja u kunama oko 20 milijardi kuna, dakle, mnogo manje. Razlog tome je još uvijek veće povjerenje u stabilnost strane valute, ali i manja vjera u domaću valutu.

Zašto da oročim svoje novce u banci?

Zato što nam banke nude siguran prinos od kamate i što je takav oblik štednje najsigurniji od svih drugih oblika štednje. Za razliku od tržišta kapitala, ovdje uvijek znamo koliko ćemo imati na kraju određenog razdoblja.

A rizik?

Ništa na ovom svijetu nije sigurno, posebno kad se pokušava planirati što dalje u budućnost. Iako je ovaj oblik štednje najsigurniji od drugih alternativa, i on ima svoje rizike, koji mogu umanjiti očekivani prinos pa čak uzrokovati i gubitak.
Ti rizici su:
- inflacija,
- značajnije tečajne promjene,
- propast banke kod koje štedimo.

Inflacija je rast prosječne razine cijena u nekom društvu, odnosno smanjivanje kupovne moći novčane jedinice. Očekivana stopa inflacije je uračunata u kamatnu stopu na štednju, ali ako stopa inflacije bude veća od očekivane, ona će nam umanjiti vrijednost novca kojeg ćemo imati nakon završetka oročene štednje.
Ako štedimo u jednoj valuti, a u međuvremenu dođe do pada vrijednosti te valute, gubitak od tečajne promjene nam može umanjiti zaradu od kamata, pa čak nam i smanjiti glavnicu. Najbolji primjer je dolar, koji slabi zadnje vrijeme i svatko tko je imao štednju u dolaru, a želi je konvertirati natrag u kune je dobio manje kuna nego što je planirao ili čak manje nego što je prvotno uložio (ovo zadnje ovisi o dužini razdoblja u kojem je štedio).
Propast banke je ipak ono na što mnogi od nas prvo pomislimo kad se spomene rizik štednje kod neke banke. To je i razumljivo, jer ne tako davno su propale neke banke u Hrvatskoj, i štediše tih banaka su imali neugodnosti zbog toga. Međutim, danas je druga situacija, poslovanje banaka se mnogo strože kontrolira od strane Hrvatske narodne banke,a i banke su stvorile svoje zalihe kapitala. Također, i ako banka usprkos svemu tome propadne, država nam putem Agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka jamči povrat štednje ako ona ne prelazi iznos od 100.000 kn.

Sve u svemu, svaka osoba koja štedi ili planira štedjeti bi trebala dio svoje ušteđevine oročiti u banci jer je to najsigurniji oblik štednje.