afidavit

Svjedočanstvo, osobito u anglo-američkim zemljama, koje u pismenom obliku pred nadležnim vlastima pod zakletvom daje netko o postojanju nekih prava ili stanja. U pomorskom pravu primjenjuje se kod prijevoza
veće količine rasutog tereta, čiju je količinu teško točno utvrditi. Zapovjednik broda se tako obvezuje da će isporučiti svu količinu tereta koju je primio na brod.

agent

1. Osoba ovlaštena od druge osobe, principala, za djelovanje u korist principala u poslovima koji uključuju treću stranu. Agent ima tri temeljna obilježja: a) djeluje u korist i podliježe kontroli principala, 

                                                                    b) nema pravo vlasništva na imovini principala i 

                                                                    c) mora se pokoriti nalozima principala. 

Obično su ovlašteni od banke ili druge financijske organizacije, no i banke su se često ovlašćuju na djelovanje
u svojstvu agenta. Na području ulaganja, agencijski odnos je obično kupnja i prodaja za račun i na rizik klijenta. Općenito, agent ili broker djeluje kao posrednik između kupca i prodavatelja, ne preuzimajući rizik, ni osobno niti kao tvrtka, te zaračunava proviziju za svoje usluge; 

2. Agencijski odnos na području financijskog rukovođenja postoji i između dioničara i menedžera, te između kreditora i dioničara, unutar kojih prvi nastupaju kao principali.

Mjenična izjava kojom se trasat obavezuje izvršiti mjeničnu obvezu u roku. To je izjava kojom osoba označena na mjenici svojim potpisom ili klauzulom akceptirano prihvaćeno jamči ispunjenje obveze. Trasat je
glavni dužnik kada akceptira mjenicu uz ostale koji solidarno odgovaraju za dug. Akcept je neopoziv. Mjenica koja je akceptirana može se upotrebljavati za plaćanje dobara i usluga. Najčešći način akceptiranja mjenice jest odobravanje akceptnog kredita.

Prijevremeno plaćanje koje prethodi izvršenju ugovorenih radnji - u osiguranju može se odnositi na djelomičnu uplatu premije osiguranja ili djelomičnu isplatu osigurnine (ugovorene osigurane svote ili naknade za oštećenje osiguranog predmeta). Akontacija za premiju ugovara se kada je odlučujuće za početak osiguranja uplata premije koja se u momentu sklapanja osiguranja ne može točno utvrditi, a treba je razlikovati od obročnog plaćanja premije u kojem osiguraniku pripadaju sva prava iz osiguranja nakon uplate dužnog obroka premije ili ako je obročno plaćanje premije ugovoreno za cijeli tok osiguranja, npr. mjesečna
uplata premije u osiguranju života za trajanja sklopljenog osiguranja. Akontacija štete primjenjuje se u slučaju kada šteta nije u potpunosti utvrđena u pogledu njezine visine pa osiguravatelj isplaćuje nesporni
dio svoje obveze iz nastalog osiguranog slučaja. Akontacije se zatvaraju (pravdaju) pravovaljanom dokumentacijom po završetku obračuna i likvidaciji poslovnog događaja.

1. Privatno osiguranje za zaštitu interesa na određenoj imovini ili pravima. Osiguranje ne postoji na stvari kao takvoj već je osiguran imovinski interesspram stvari ili prava, što je izraženo osiguranom svotom. Vrijedi princip konkretnog troška, što znači da naknada iz osiguranja ne može biti veća od stvarne štete. Naknada iz osiguranja ograničena je visinom osigurane svote, vrijednošću osigurane stvari i visimom štete. Primjer: osiguranje kućanstva, osiguranje imovine od požara i drugih prirodnih nepogoda, osiguranje od loma stakla i drugo. Suprotnost su mu pasivno osiguranje i svotno osiguranje. 

2. osiguranje na snazi.

Osoba specijalizirana za izračun rizika i vjerojatnosti nastanka nekog događaja koja svoja znanja upotrebljava u financijskim i poslovnim problemima, posebno onima koji uključuju neizvjesne buduće događaje.
Primjenjuje aktuarsku matematiku , a posebno teoriju vjerojatnosti i statistike i financijsku matematiku na probleme osiguranja, investicija, financijskog menedžmenta i demografije. Svoje proračune temelji na
osiguravateljnoj statistici, a u životnim osiguranjima posebno na aktuarskim tablicama. Naziv potječe od latinske riječi acturius, a prvi put je zakonski upotrijebljena u Engleskoj 1819. U većini zemalja postoje društva aktuara, u Hrvatskoj pod nazivom Hrvatsko aktuarsko društvo.

Najstariji dio osiguravateljne znanosti (iz 18. stoljeća) koji matematičkim metodama na temelju računa vjerojatnosti i statistike, financijske matematike, stohastičkih modela, teorije rizika i teorije kredibiliteta utvrđuje cjenike osiguranja, potrebne garantne rezerve i druge rezerve u osiguranju, proračune vezane za reosiguravateljno pokriće, visinu samopridržaja i druge elemente poslovne politike. Veliko značenje aktuarske matematike je u utvrđivanju cjenika i raspodjele udjela u doviti u svim vidovima životnih i bolesničkih osiguranja, a bitna je na području ulaganja sredstava. Posljednih 30 - 40 godina velik je napredak aktuarske matematike na području neživotnih osiguranja gdje se zbog izrazite neizvjesnosti događaja razvijaju sofisticirani matematički i statistički modeli. Razvojem računalne tehnologije povećane su mogućnosti razvoja aktuarske matematike. Aktuarsku matematiku primjenjuju aktuari.

Oznaka za unutarnju vrijednost neke stvari. U privredi se time označuje kreditna sposobnost ili uopće sposobnost udovoljavanja svojim obvezama.

Vrlo je važan u kredinim osiguranjima. O njemu ovisi hoće li osiguravatelj prihvatiti dužnika u pokriće ili ne. Najvažniji zadatak preventivnih aktivnosti osiguravatelja u osiguranju komercijalnih rizika jest ispitivanje boniteta dužnika i njegove kreditne sposobnosti. Pod bonitetom podrazumjeva se ne samo skup podataka o etičkoj vrijednosti dužnika već i podaci o kreditnoj sposobnosti dužnika koja sadrži pozitivna svojstva dužnika o njegovu položaju, imovini, poslovima i perspektivi poslova, te odgovor na pitanje hoće li odobreni kredit i primljene obveze biti na vrijeme i potpuno izvršene. Kreditno sposobnim smatra se dužnik koji je sposoban vrartiti kredit u roku, koji ima ažurno i uredno knjigovodstvo, da iskazuje svoju imovinu i obveze po stvarnoj vrijednosti i koja ima sređeno financijsko poslovanje, te da uredno udovoljava svojim obvezama. U ispitivanju boniteta potrebno je još utvrditi koliko se osiguravatelj može pouzdati u određene oblike
garancije tražbina koje nudi dužnik kao što su: mjenice, hipoteka, vlasništvo, red namirenja tražbina u stečaju i sl. Podaci o bonitetu mogu se dobiti na razne načine: na temelju podataka koje objavljuju same
tvrtke, i na temelju podataka koje pribavljaju banke, komore, poslovni partneri, specijalizirani informacijski uredi i drugi. U osiguranju nekomercijalnih rizika ispituju se informacije o općoj političkoj i gospodarskoj situaciji u zemlji dužnika. Zatim, stanje financija, proračunski problemi, uvoz, devizne rezerve i platna bilanca. Ovi podaci prikupljaju se preko državnih organa zemlje kreditora (npr. ministarstva inozemnih poslova i sl.).

bonus

Poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno osigurateljno razdoblje nije imao štete, ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih šteta povoljan. Obračunava se godišnje u
postotku kod plaćanja premije. Po načinu obračuna može biti: 

1.jednostavan - kada se obračun temelji jedino na osiguranoj svoti,

2.složen - kada obračun uz osiguranu svotu uključuje i mogućnost budućih popusta. Osiguravatelj određuje maksimalni bonus koji osiguranik može dobiti. Osiguravatelji uvode obračun bonusa, radi poticanja smanjenja
šteta u mnogim vrstama imovinskih osiguranja. Suprotnost od bonusa - popusta je malus - doplatak na premiju. Popust se odnosi na premiju u novom razdoblju osiguranja. Može se vezati uz isplaćenu ili uz
prijavljenu štetu. Odobrava se, u pravilu, kod onih vrsta osiguranja kod kojih nastup rizika ovisi u znatnoj mjeri o ponašanju osiguranika. Najznačajniji i najprihvaćeniji je kod osiguranja motornih vozila, i to
kako kod osiguranja kaska tako i kod osiguranja autoodgovornosti. Uobičajeno je vezivanje prava na bonus uz osobu, osiguranika. No, neki sustavi (npr. kod nas) vežu ga i za osigurano vozilo i za osiguranika.
Kod promjene vlasništva ostaje osiguraniku i ne može se prenijeti na novog vlasnika. Uobičajeno je priznavanje prava na bonus stečenog kod nekog drugog, pa i inozemnog, osiguravatelja. Kod osiguranika s više vozila (kod nas preko deset) bonus poprima formu obračuna tehničkog rezultata: ako je omjer između premije i šteta povoljan, dakle tehnički rezultat je pozitivan, osiguranik stječe pravo na bonus kod novog
ugovora o osiguranju, odnosno kod obračuna premije za novo osigurateljno razdoblje.

cjenik

1. u užem smislu premijske stope koje se primjenjuju za osiguranje rizika raspoređenih u razrede opasnosti na temelju osiguravateljne statistike;

 2. u širem smislu ne samo premijske stope već i uvjetiosiguranja i širina pokrića.

doplatna premija

1. dodatna premija osiguranja koju osiguranik plaća u obliku dodatka na temaljnu premiju za osiguranje naknadno prijavljenih, novonastalih ili naknadno uvećanih rizika (npr. kod osiguranja pomorskih brodova za brod stariji od 15 godina (ili tanker stariji od 10 godina) povećani rizik kompenzira se doplatnom premijom za starost broda za osiguranje broda (kasko) i za osiguranje tereta (kargo) koji se njime prevozi); 

2.povećanje premije kod malih osiguranih svota za cjenike koji su rađeni na temelju podloga za veće osigurane svote; 

3. iznos premije za koje se povećava premija utvrđena cjenikom zbog preuzimanja rizika koji je veći
od uobičajenog (doplatak za uvećani rizik) ili zbog zahtjeva reosiguravatelja. Primjerice u osiguranju života to su tzv. podstandardni rizici koji se ocjenjuju prema posebnim dodatnim uvjetima za posebne bolesti, npr. bolesti cirkularnog sustava, endokrine i organske bolesti, odstupanja od normalne tjelesne težine i sl.; 

4. povećanje premije za odobreno plaćanje u obrocima (doplatak za ispodgodišnje plaćanje premije), kratkoročno osiguranje (doplatak za kratkoročno osiguranje) i sl.; 

5. povećanje premije osiguranja za osiguranika ako su mu isplaćene štete veće od uplaćene premije
osiguranja (tzv. negativan tehnički rezultat - malus)

dopunske opasnosti kod osiguranja od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti

Kod hrvatskih osiguravatelja se standarno uz osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti mogu osigurati i opasnosti od 

1. poplava, bujica i visokih voda, 

2. klizanja tla i odronjavanja
zemljišta, 

3. snježne lavine, 

4. istjecanja tekućina (lekaže), 

5.izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi i 

6.samozapaljenja materijala (zaliha). 

Opasnost od izlijevanja tekuće rastaljene mase mogu ugovoriti samo proizvođači odnosno prerađivači
takve mase. Može se ugovoriti jedna ili više dopunskih opasnosti i za njih se plaća dodatna premija osiguranja. Pojednini osiguravatelji mogu uključiti i druge opasnosti od ovdje navedenih, npr. lom stakla,
odgovornost u osiguranju stambenih objekata, ili pojedine opasnosti isključiti.

Klijent / ugovaratelj  odabire kojim intenzitetom želi plaćati ugovoreni iznos premije. Može biti jednokratna ili višekratna (mjesečna, tromjesečna,polugodišnja):

Ugovor o osiguranju zaključen kod jednog osiguratelja za osiguranje imovine, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i pojedine druge vrste neživotnih osiguranja na rok od dvije ili više godina. Za tako
zaključena osiguranja osiguravatelji mogu odobravati popuste 

Tip proporcionalnog reosiguranja u kome je pridržaj određen kombinacijom svote i postotka. Ugovoren je primjerice pridržaj od 1 Mio, a najmanje 5%. Na svim rizicima do 20 Mio pridržaj će biti određen kao ekscedent, a na rizicima iznad 20 Mio bit će određen kvotno 5%. Time reosiguravatelj postiže da reosiguranik ima znatan interes i na velikim rizicima, tzv. špicama.

U osiguranju na ukupnu osiguranu svotu, stalna vrijednost osiguranih zaliha koje se često premještaju iz jedne zgrade u drugu unutar jednog mjesta osiguranja. Iako ukupna vrijednost zaliha na mjestu osiguranja ostaje nepromijenjena, unutar pojedine zgrade vrijednost zaliha se veoma često mijenja. Ovakvo pokriće je neophodno za proizvodne procese gdje je neznatna ili nikakva promjena vrijednosti ukupnih zaliha unutar
mjesta osiguranja i osiguravateljnog razdoblja. Suprotnost je vertikalno fluktuiranje.

indirektan posao

1. podrazumjeva preuzimanje portfelja reosiguravatelja od osiguravatelja, 

2. podrazumjeva preuzete poslove osiguranja od agenta, brokera ili drugih osiguravatelja. Suprotnost je direktno osiguranje.

Objektivna odgovornost, jedan od kriterija odgovornosti za štetu. Dok se kod krivnje i odgovornosti na temelju krivnje - subjektivna odgovornost - gleda na psihički odnos između štetnika i njegova djela, kod kauzalne odgovornosti nije bitan taj odnos. Za postojanje odgovornosti po kriteriju kauzalne odgovornosti dostatna je uzročna veza između štetne radnje i štete. Kauzalna odgovornost prvobitno je bila pravilo, ali je
kasnije, već u rimskom a potom i na rimskim tradicijama zasnovanom srednjevjekovnom pravu, postojala iznimkom. U novije vrijeme objektivna odgovornost postaje načelo odgovornosti za štete nastale uporabom opasne stvari, pa tako i za štete nastale uporabom vozila. Odgovornost po načelu krivnje za štete od opasnosti stvari ili pogona predstavlja izuzetak: zadržava se samo kao kriterij n međusobnoj odgovornosti
kauzalno odgovornih osoba.

klasifikacija osiguranja

Određuje se prema predmetu osiguranja i prema načinu odlučivanja. 

1.Prema predmetu osiguranja se dijele na životna i neživotna. Daljnja podjela je na skupine osiguranja i vrste osiguranja. Životna osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i rentna osiguranja. Neživotna osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje, osiguranje cestovnih vozila kasko, osiguranje zračnih letjelica - kasko, osiguranje pomorskog, riječnog i jezerskog kaska, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu, osiguranje od odgovornosti brodara, osiguranje odgovornosti vlasnika riječnih i jezerskih plovila, ostala osiguranja od odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje jamstva, osiguranje različitih financijskih gubitaka, osiguranje pravne zaštite, osiguranje turističkih usluga,

 2. Prema načinu odlučivanja osiguranja se dijele na obvezna i dragovoljna (ugovorna). Zakonima pojedine države neka osiguranja propisana su kao obvezna (zakonska obveza osiguranja), a dragovoljna osiguranja se
zaključuju prema slobodnoj volji ugovornih strana; 

3. Prema tome tko je osiguranik osiguranja još dijelimo na osiguranje pravnih subjekata i osiguranje fizičkih subjekata.

klauzula

Konkretizira odredbe ugovora o osiguranju tako da proširuje ili sužava osiguravateljnu zaštitu. Razlikuju se 1. klauzule koje se primjenjuju na pojedini ugovor o osiguranju, i 

2. generalne klauzule koje se primjenjuju na vrstu osiguranja i imaju karakteristike posebnih ili dopunskih uvjeta osiguranja.

Polica kojom se pruža mješovito (kombinirano) pokriće od više vrsta opasnosti uključenih na jednom ugovoru o osiguranju. Najčešće se primjenjuje u osiguranju života, kućanstva, motornih vozila i slično.

Tip proporcionalnog reosiguranja u kojem se u reosiguranje prenosi isti postupak od svakog rizika iz portfelja bez obzira na visinu svote osiguranja. Reosiguravatelj s tim postotkom sudjeluje u svakoj pojedinačnoj premiji, odnosno šteti. Sudbine reosiguranika i reosiguravatelja su u pogledu poslovnog rezultata potpuno jednake. Ovaj tip reosiguranja pogodan je za portfelj ujednačenih svota osiguranja i
vrlo je jednostavan za stručno-administrativnu obradu. 

Stručna osoba u osiguravateljnom društvu koja obavlja poslove likvidacije, odnosno obrade odštetnih zahtjeva. Pri likvidaciji štete likvidator je obvezan utvrditi: postojanje štete, uzroke štete, uzročnu
vezu između osiguranog rizika i štete, visinu štete, visinu osigurnine, pravo osiguranika na isplatu osigurnine, pravo na regres i druge važne činjenice od kojih zavisi obveza osiguravatelja.

limit pokrića

1. gornja granica do koje osiguravatelj snosi štetu. Označava granicu pokrića na osiguranu svotu ili na visinu moguće štete. Limit pokrića je jedan od faktora za utvrđivanje visine samopridržaja osiguravatelja; 

2. iznos do kojeg reosiguravatelj pruža reosiguravateljno pokriće. Limit se može ustanoviti na više načina, ovisno o vrsti ugovora o reosiguranju. Tako se u proporcionalnim reosiguranjima određuje da će reosiguravatelj preuzeti u pokriće rizike čija osigurana svota, odnosno PML (najveća vjerojatna šteta), ne prelazi ugovoreni iznos. Tu je reosiguravatelj u obvezi platiti % limita udio u svakoj šteti bez obzira na njihovu ukupnu visinu. U reosiguranju viška šteta limit se određuje za ukupnu visinu štete za koju reosiguravatelj jamči. Svakim plaćanjem šteta dio limita je iscrpljen. Da bi za moguću narednu štetu opet imao puni limit,
reosiguranik mora platiti dodatnu premiju.

Najveći iznos koji je osiguravatelj dužan platiti prema ugovoru u slučaju štete. teoretski to je iznos maksimalne štete, umanjen za udio osiguranika u šteti i druge ugovorom preuzete obveze. Može biti utvrđen
na razne načine.

malus

1. doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj obračunava osiguraniku za individualan nepovoljan odnos premije i šteta; povišenje premijske stope osiguraniku za idući period ako su štete kroz ugovoreno
ranije razdoblje znatno premašile ukupnu uplaćenu premiju. Primjerice ako štete u ranijem razdoblju iznose npr. više od 150% uplaćene premije, premijska stopa se povisuje za unaprijed utvrđeni postotak, npr. 20% i
slično; 

2. u osiguranju motornih vozila, suprotno od bonusa, malus je kazna u obliku povećanja premije u idućem osigurateljnom razdoblju za osiguranike koji su u određenom osigurateljnom razdoblju imali štetu ili
ostvarili negativan odnos između uplaćene premije i isplaćenih šteta. I malus je vezan za osiguranika, to je njegova subjektivna značajka koju nosi sa sobom. Čak ako je ostvarena kod drugog osiguravatelja, pa i
onoga u inozemstvu. Kod nas je kombinirano vezana uz osiguranika i uz vozilo na koje se osiguranje odnosi. Malus kod osiguranika koji imaju više osiguranih vozila javlja se u formi obračuna tehničkog rezultata
(ukupno plaćena premija : ukupno plaćene štete, dakle za cijeli osigurani vozni park).

Šteta koja nastaje uništenjem ili oštećenjem stvari ili povredom imovinskih prava oštećene osobe. Suprotno nematerijalna šteta, šteta koja nastaje zbog smrti ili ozljede osobe. Materijalna šteta se očituje u smanjenju imovine oštećene osobe. To znači da i šteta na osobama - smrt, ozljeda - može dovesti do materijalne štete (gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom, gubitak uzdržavanja zbog smrti
uzdržavanja, troškovi pogreba i sl.).

Naplaćuje se o skadenci, tj. roku predviđenom za naplatu pojedinog obroka, a osiguravatelj je dužan primiti od svake osobe koja ima pravni interes da ona bude plaćena. Ako ugovaratelj osiguranja ne plati premiju
po dospjeću niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka 30 dana od dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguravatelja o dospjelosti premije. U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija nije plaćena u roku od jedne godine od dospjelosti. To ne vrijedi kod ugovora o osiguranju života, kod kojeg
osiguravatelj preporučenim pismom šalje osiguraniku poziv na naplatu dospjele premije, a do tada su već uplaćene barem tri godišnje premije jer se u tom slučaju smatra da je osiguranje sklopljeno na osiguranu
svotu u visini otkupne vrijednosti osiguranja. Ako nisu uplaćene tri godišnje premije, smatra se neplaćanje raskidom ugovora. Uvjetima osiguranja osiguravatelj može skratiti rok od tri godine u korist osiguranika.

1. osiguranje članova kućanstva od istog rizika, primjerice obiteljsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja; 

2. u nekim zemljamapodrazumjeva ugovor o osiguranju od svih rizika od kojih se smatra da bi jedna obitelj trebala biti osigurana poput: osiguranja kućanstva, osiguranja od odgovornosti privatnih osoba, osiguranja od posljedica nesretnog slučaja.

Izračunavanje cijene osiguranja nekog rizika. Ovisi o težini rizika koji se želi osigurati, a pri ocjeni težine rizika uzimaju se u obzir sve okolnosti koje su od značenja za rizik. Obračun premije započinje izračunom premije za pokriće osnovnih rizika u toj vrsti osiguranja , a na to se dodaje doplatna premija za dopunska osiguranja. Od tako dobivene premije odbijaju se pripadajući popusti ili dodaju doplaci, a svemu tome dodaje se porez na promet (ako premija podliježe porezu).

1. putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja uključujući autobuse koji obavljaju javni prijevoz, prijevoz radnika na posao i s posla, kao i prijevoz turista; tračna vozila, sve vrste plovila uključujući skele i splavi; rent-a-car vozila; taksi vozila; zrakoplovi za javni prijevoz i zrakoplovi za turistički
prijevoz; 

2. korisnici, odnosno vlasnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, i 

3. korisnici, odnosno vlasnicizrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama (smrt,
tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari).

odustanak od osiguranja

1. prekid postojećeg osiguranja ili zbog prestanka plaćanja premije od strane ugovaratelja osiguranja ili zbog toga što osiguravatelj ne želi da se osiguranje nastavi; 

2. u osiguranju života, prekid osiguranja prije proteka ugovorenog trajanja osiguranja u slučaju kada nije
proteklo ili premija nije plaćena za minimalan broj godina definiran u uvjetima osiguranja, pa ugovaratelj nema pravo na otkup ili kapitalizaciju osiguranja.

osigurana vrijednost

1. Vrijednost osiguranog predmeta i osiguranog interesa. U osiguranju imovine osigurana vrijednost može biti definirana kao nova vrijednost ili zamjenska vrijednost. U određenim vrstama osiguranja (npr. različite
vrste osiguranja odgovornosti, zdravstveno osiguranje) osigurana vrijednost definirana je visinom osigurane svote. Osigurana vrijednost kao gornja granica obveze osiguravatelja limitirana je štetom i osiguranom svotom; 

2. koncept vrednovanja koji se koristi za potrebe osiguranja imovine i poslova. U taj je koncept polazno ugrađena procjena tržišne vrijednosti imovine koja se namjerava osigurati, odnosno financijskih efekata konkretnog posla koji se namjerava osiguravati. Sama utemeljena vrijednost ovisi i o volji potencijalnog osiguranika za vrijednošću koju želi osigurati kao i o pravilima osiguravatelja o osiguranju konkretne imovine odnosno konkretnog posla. Osiguranu vrijednost procjenjuju eksperti osiguravatelja ili pak nezavisni
unajmljeni procjenitelji prema kriterijima ugrađenim u pravila osiguranja. Naravno da se i u ovom specifičnom konceptu vrijednosti radi o procjeni ograničenih razmjera koja je sekundarna u pogledu postupaka
procjene vrijednosti poduzeća, odnosno njegove imovine.

osiguranik

1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kodosiguranja za vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više više trećih osoba; 

2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 

3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.

osiguranje

U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe.
Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne
troškove plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u gospodarstvu svake zemlje. Uz gospodarstvo, značenje osiguranja je i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija. Iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti gospodarstva jedne zemlje. Gospodarsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava, koja se koriste za daljnji
razvoj gospodarstva. Osnovne podjele osiguranja su na: 

1. životna i neživotna osiguranja, 

2. grane osiguranja, 

3. dobrovoljna i obvezna osiguranja,

 4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga zasocijalnusigurnost). Ugovorom o osiguranju, te općim, dopunskim i posebnim uvjetima utvrđuju se prava i obveze osiguravatelja te ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika.

osiguranje imovine

1. podrazumjeva sve vrste neživotnih osiguranja. U klasifikaciji osiguranja u Izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju termin osiguranje imovine više se ne koristi u tom smislu;

 2. dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje interesa. Kod osiguranja stvari osiguraniku se naknađuje gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta koji je vlasništvoosiguranika ili je za njega osiguranik odgovoran. Kod
osiguranja interesa osiguraniku ili korisniku osiguranja naknađuje se šteta do visine osigurane svote. Osiguranja imovine u početku su se odnosila samo na materijalna dobra koja su bila u vlasništvu pojedinca
ili poduzeća. Pokriće je najprije bilo ograničeno na rizik požara i gubitak dobara u transportu morem, zatim se sukcesivno širilo na krađu, uginuće životinja, oluju, gubitak dobara u prijevozu bilo kojim sredstvom, oštećenja od izlijevanja vode, lom strojeva i vozila.

Jedno od mogućih osiguranja u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja. Moguće ga je osigurati i samostalno, ali tada se premija obično povećava.

U danom trenutku osiguranje kojemu je početak osiguranja prije dana promatranja, istek osiguranja nakon dana promatranja i nije prekinuto iz nekog drugog razloga (neplaćanje premije, otkup u osiguranju života i
slično). Broj osiguranja na snazi jedan je od pokazatelja uspješnosti osiguravatelja.

Osiguranje periodičnih prihoda tijekom određenog razdoblja ili doživotno. Visina rente određena je unaprijed ugovorom, a može biti stalna, rastuća ili padajuća. Uplata premije može biti jednokratna ili kroz određeni broj godina. Isplata rente može početi odmah nakon uplate ukupne premije ili nakon određenog broja godina. Isplata može biti godišnja ili ispodgodišnja, a najčešće je mjesečna. Znatno povećanje očekivanog trajanja života koje kod osiguranja života za slučaj smrti donosi određene dobitke osiguravateljima, kod mirovinskog (rentnog) osiguranja uzrokuje veće izdatke ili i možebitne gubitke.

Istodobno osiguranje više predmeta osiguranja i rizika jednog ugovaratelja osiguranja i/ili osiguranika. Za paket osiguranje traži se zaključivanje nekoliko vrsta osiguranja. Primjer paketa je npr. slučaj kad osiguravatelj neke vrste osiguranja traži kao obvezne (npr. požarno osiguranje, osiguranje strojeva od loma i osiguranje odgovornosti iz djelatnosti), a preostale prema odabiru osiguranika (osiguranje nezgode,
loma stakla, automobilskog kaska i sl.). Za zaključeni paket osiguranja u pravilu se odobrava poseban popust.

Datum kojim počinje vrijediti ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju zaključen je kad ugovorne strane potpišu policu osiguranja ili list pokrića. Pismena ponuda učinjena osiguravatelju za zaključenje ugovora o
osiguranju vezuje ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana kad je ponuda prispjela osiguravatelju, a ako je potreban liječnički pregled, onda za vrijeme od trideset dana. Ako osiguravatelj u tom roku ne odbije ponudu i ako ona ne odstupa od uvjeta prema kojima on vrši predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. U ovom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravatelju. U nas je početak učinka osiguranja reguliran Zakonom o obveznim odnosima i Pomorskim zakonikom.Kod nekih ugovora o osigurranju, napose kod osiguranja života, određen je danom uplate premije osiguranja na račun osiguravatelja bilo na pošti, banci ili na žiro račun. U osnovi premija osiguranja plaća se unaprijed za cjelokupno trajanje ugovora o osiguranju (kod neživotnih osiguranja), no u osiguravateljnoj praksi kod nas način plaćanja ugovora se dinamički.
Početak osiguranja nije uvijek jednak početku pokrića.

Premija osiguranja određena pri zaključenju osiguranja koja je podložna promjenama za trajanja osiguranja.

podosiguranje

1. osiguranje kod kojeg je u vrijeme zaključenja ugovora vrijednost osiguranog predmeta bila veća od osigurane svote. Iznos naknade smanjuje se razmjerno odnosu osigurane svote i vrijednosti osiguranog predmeta, ako nije drugačije ugovoreno. U slučaju djelomičnog gubitka ili oštećenja, osiguravatelj će platiti razmjerni dio naknade prema pravilu proporcije koje glasi: odšteta/šteta = osigurana vrijednost/stvarna
vrijednost. Iz ovog proizlazi da je odšteta = (šteta x osigurana vrijednost)/stvarna vrijednost. Ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti osiguranog predmeta i osigurane svote nema značenje za utvrđivanje visine štete, u slučaju nastanka štete naknada se isplaćuje do iznosa osigurane svote. Za razliku od nadosiguranja, podosiguranje je dozvoljeno; 

2. podosiguranje u kreditnim osiguranjima nastaje kada osiguranik ne prijavi osiguravatelju puni (cijeli) iznos svoga potraživanja od kupca, već manji. Osiguravatelj će naplatiti i manji iznos premije. U slučaju nastanka štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio štete, a na cijeli iznos
prema pravilu proporcije. To znači da će dobiti samo dio naknade od ukupne štete koliko iznosi postotak prijavljenog (smanjenog) iznosa osigurane svote u odnosu na stvarnu svotu potraživanja.

Polica prema kojoj se osiguranje može prenositi predajom. Najčešće se koristi kod osiguranja robe u prijevozu, posebice one u izvozu. Tijekom trajanja prijevoza roba može mijenjati vlasnika pa dokumenti koji je prate moraju biti prenosivi. Da bi kupac u slučaju nastanka štete mogao ostvariti pravo iz police, prodavatelj koji je zaključio ugovor o osiguranju mora prenijeti pravo iz police na kupca.

2. oblik isprave o sklopljenom ugovoru o pomorskom osiguranju. Pisani je dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o osiguranju. potvrda o slopljenom osiguranju nije prenosiva isprava. Nema pravna svojstva police
osiguranja, pa nije upotrebljiva u akreditivnom poslovanju. Ako se na temelju takve isprave ispostavi naknadno polica osiguranja, za odnose stranaka mjerodavna je polica osiguranja.

povrat/dobici od ulaganja u neživotnim osiguranjima

Prihodi od ulaganja u neživotnim osiguranjima evidentiraju se u III. dijelu računa dobiti i gubitka: Netehnički račun - ukupni obračun. prihodi se evidentiraju kao prihodi od ulaganja, posebno od sudjelujućih interesa i posebno od ostalih ulaganja, zatim kao nerealizirani dobici od ulaganja i raspoređene kamate. U britanskoj praksi većinom se ovi prihodi raspoređuju u tri grupe: 

1. prihodi od ulaganja (kao dividende,
kamate, najamnine); 

2. realizirani dobici i gubici koji nastaju od
prodaje ulaganja; 

3. nerealizirani dobici i gubici koji nastaju iz razlike između stvarne, tržišne vrijednosti ulaganja na koncu godine i njihovih originalnih, izvornih troškova nabave. Većinom se prenose u revalorizacijske rezerve.

Pričuve vlastitog kapitala, a sadrže revalorizacijske pričuve i pričuve.Vrste i visinu pričuva propisuje zakonodavstvo pojedine zemlje. Ako postoji više vrsta pričuva, one se moraju iskazivati odvojeno. Zakon o
osiguranju naziva pričuve, izuzev revalorizacijskih pričuva, pričuvama sigurnosti.

prijenos ugovora o osiguranju

1. može biti posljedica promjena na strani osiguravatelja (prestanak bavljenja određenom vrstom osiguranja, fuzija, pripajanje, podjela osiguravatelja, insolventnost i stečaj - u pravilu kod osiguranja života), kad obično govorimo o prijenosu portfelja; 

2. prijenos ugovora o osiguranju može biti i posljedica promjena kod ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika (smrt, statusne promjene i, najčešće, promjena vlasništva nad osiguranom stvari, odnosno cesija prava). Zakon određuje kad se ugovor o osiguranju prenosi osiguranika, a može to prepustiti i uvjetima osiguranja. nekada otuđenje stvari može značiti povećanje rizika, pa u tom slučaju vrijede pravila koja vrijede za povećanje rizika. Prijenos vlasništva ne dovodi u pravilu automatski do prijenosa ugovora o osiguranju, odnosno do prestanka ugovora o osiguranju, ali daje pravo ugovaratelju, odnosno novom vlasniku i
osiguravatelju da, uz određeni otkazni rok, raskinu ugovor o osiguranju.

Obračunava i plaća je reosiguravatelj osiguravatelju na ime pokrića dijela troškova pribave osiguranja. Reosiguravatelj najčešće ugovara i dodatnu proviziju za pozitivne rezultate po ugovoru o reosiguranju. Ovaj
vid provzije posebno je važan kod dugoročnih ugovora i potiče osiguravatelja da ostvaruje pozitivne rezultate.

rizik

Mogućnostmaterijalnog i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u širem značenju označava i pojam opasnosti. U osiguranju pojam rizika podrazumjeva osigurani rizik od određenih mogućih opasnosti, npr. požar, nezgoda i sl. Osiguravatelj uvjetima osiguranja ili ugovorom o osiguranju utvrđuje: 

1. koje rizike pokriva određenim standarnim osiguranjem, 

2. koji rizici se preuzimaju uz određene povećane premijskestope (npr. uvećani rizici), 

3. za koje rizike ograničava osiguranusvotu do određenog iznosa, 

4. kod kojih rizika pojedinom odredbom ograničava širinu pokrića, npr. vremenski, 

5. koji su rizici isključeni,npr. ratni rizici. 

O preuzetim rizicima osiguravatelji vode statistiku rizika. Na statističkim podacima i primjenom teorije rizika osiguravatelji temelje poslovnu politiku. Osiguravatelji imaju mogućnost rizike prihvatiti u osiguranje ili odbiti (izuzetak su obvezna osiguranja od odgovornosti). Kod prihvata ili odbijanja rizika cilj je održavanje tehničke (odnos premija i šteta) i financijske (solventnost) stabilnosti osiguravatelja, odnosno optimiranje preuzetih rizika.

riziko osiguranje

1. osiguranje za slučaj smrti; 

2. osiguranje imovine i osoba kod kojih postoji obveza osiguravatelja samo za ostvarenje jednog određenog ugovorenog rizika (npr. osiguranje samo za slučaj smrti, za slučaj
požara itd.).

 samoosiguranje

1. mjere osiguranja od poslovnog rizika, koji provodi poduzeće unutar svog poslovanja. To su mjere koje se odnose na uzroke rizika, kao pribavljanje informacija i formiranje prognoze, obrazovanje i obuka kadrova, raspored i upravljanje kadrovima i mjere koje se odnose na posljedice rizika, tj. smanjenje štete; 

2. izravnanje rizika unutar jedne organizacije, u pravilu velikog pravnog subjekta. Osiguranje se provodi kroz osiguranje posebnih fondova namijenjenih za izmirenje šteta koje mogu nastati. Vlastita društva za osiguranje su razvijeniji oblik samoosiguranja.

segmentacija tržišta osiguranja

Istovremeno način istraživanja tržišta osiguranja, traženje značajki osiguranika i jedna od markentiških strategija. Segmentacija tržišta osiguranja je proces traženja manjih, relativno istovrsnih dijelova globalnih tržišta osiguranja. Polazište joj je u pretpostavci da su potražnja, želje, potrebe i značajke osiguranika različite, pa je stoga potrebno otkriti segmente globalnog tržišta osiguranja koji pokazuju sličnost unutar sebe, a različitost u odnosu na druge tržišne segmente. Pet skupina varijabli koristi se pri segmentiranju tržišta osiguranja: 

1. gegrafske (regija, selo, grad ...), 

2. demografske (spol, životna dob, broj članova obitelji, faze u životnom ciklusu osiguranika i sl.),
3. društveno-ekonomske (naobrazba, zanimanje, društveni status, visina i izvor prihoda); 

4. psihografske značajke osobe (karakter osobe, stavovi, mišljenja, način života, vjerovanja, očekivanja i sl.), 

5. ponašanje na tržištu osiguranja (veličina korištenja pojedinih osiguranja, privrženost osiguravatelju, pojedinoj vrsti osiguranja i sl.).

skadenca

1. datum isteka važenja ugovora o osiguranju, odnosno datum nakon kojeg osiguravatelj više nije u obvezi. Osiguravatelji pomno evidentiraju istek osiguranja u tzv. skadencaru koji im služi da bi se pravodobno
pripremili za obnovu osiguranja; 

2. može postojati i skadencar uplata (dospjeća) vezano uz plaćanje premije osiguranja.

1. iznos na koji je neka stvar, imovinski interes ili osoba osigurana. Svota osiguranja je maksimalna obvezaosiguravatelja. Može se izraziti iznosom i/ili opisom ovisno o načinu osiguranja. Postoje dva načina
osiguranja: na klasičnu svotu osiguranja ili na neki drugi način utvrđivanja nastanka obveze osiguravatelja. Klasično osiguranje na svotu osiguranja je takav način osiguranja gdje ugovaratelj osiguranja
samostalno određuje svotu osiguranja na temelju koje se utvrđuje i premija osiguranja a i obveza osiguravatelja za naknadu štete. Ako je svota osiguranja niža od stvarne vrijednosti, tada se pri naknadi štete
primjenjuje načelo proporcije. Drugi način osiguranja je osiguranje na stvarnu vrijednost ali najviše do limita (osiguranje na ugovorenu vrijednost), na stvarni iznos na stvarni iznos ali najviše do svote prvog rizika i slično; 2. svota osiguranja u kreditnim osiguranjima može biti izražena na dva načina, pa s tim u vezi razlikujemo osigurane vrijednosti: osiguranja pojedinačnih vrijednosti i osiguranja svih potraživanja. U prvom slučaju osigurava se potraživanje za jedan određeni kredit, pa svota iznosi prema visini fakture ili određenog
kredita. U drugom slučaju osiguravaju se sva potraživanja prema jednom ili prema svim dužnicima osiguranika. Svota osiguranjau ovom slučaju određuje se kao limit do kojega su potraživanja pokrivena, odnosno predstavlja maksimalni iznos potraživanja koji osiguranik može imati u određenom trenutku prema kupcu. Ovaj način primjenjuje se osobito kod osiguranja potraživanja na bazi sustava revolving kredita koji se odobrava kupcu.

trajanje osiguranja

Razdoblje od 0, 12 i 24 sata prvog dana osiguranja do 0, 12 ili 24 sata posljednjeg dana osiguranja. Razlikuju se tri vrste trajanja: 

a) formalno trajanje - razdoblje od dana zaključenja ugovora o osiguranju do dana završetka osiguranja zbog isteka, prekida ili nekog drugog razloga (razdoblje od formalnog početka do formalnog isteka osiguranja); 

b) trajanje pokrića - razdoblje za koje je osiguravatelj preuzeo rizik (razdoblje od početka pokrića do isteka pokrića). Primjerice u nekim osiguranjima početak pokrića je dan označen kao početak osiguranja na polici, ali ne prije 24. sata dana kada je plaćena prva premija; 

c)tehničko trajanje - razdoblje za koje je izračunata premija (razdoblje od tehničkog početka do tehničkog isteka osiguranja). Može biti višegodišnje (uobičajeno kod osiguranja života), jednogodišnje (uobičajeno kod osiguranja imovine i osiguranja od posljedica nesretnog slučaja) i ispodgodišnje s trajanjem od nekoliko dana ili mjeseci (uobičajeno kod osiguranja pošiljaka u prijevozu). Kod imovinskih, kreditnih i osobnih osiguranja trajanje osiguranja se u pravilu određuje fiksno prema kalendarskim danima, npr. jedna ili više godina i sl.
Početak osiguranja je od 00 sati sljedećeg dana od dana kad je sklopljen ugovor o osiguranju. Kod transportnih osiguranja, osim fiksno kalendarskog trajanja osiguranja, može se ugovoriti trajanje osiguranja
i prema vremenskom trajanju putovanja, npr. osiguranje broda na jedno putovanje. Kod osiguranja robe u transportu trajanje osiguranja određuje posebna klauzula o prijevozu (engl. transit clause) koja određuje da
osiguranje stupa na snagu od trenutka kad roba napusti skladište prodavaoca te traje do isporuke robe u skladište primatelja, odnosno najkasnije istekom roka od 60 dana od dana iskrcaja robe s broda u
odredišnoj luci. Ova klauzula poznata je i pod nazivom "od skladišta do skladišta" ili "od vrata do vrata" (engl. door to door).

troškovi osiguranja

Bitan element određivanja premije i poslovanja osiguravatelja. U određivanju premije potrebno je postaviti realne pretpostavke o visini troškova za sve kategorije troškova: 

1. početne troškove pribave osiguranja poput troškova provizije pribavljačima osiguranja i troškova osiguravatelja za novo zaključena osiguranja, 

2. troškove nastavkaosiguranja i naplate premije, 

3. upravne troškove poput troškova naknadazaposlenicima i materijalnih troškova, 

4. troškove završetka osiguranjapoput troškova likvidacije šteta i isplate naknada iz osiguranja.

U pravilu se uključuju u premiju u obliku postotka na premiju, promila na osiguranu svotu ili u fiksnom iznosu. Troškovi osiguranja se razlikuju kod pojedinih vrsta osiguranja, a ovise i o veličini osiguravatelja i njegovu organizacijskom obliku. Razlika između troškova ukalkuliranih u premiju osiguranja i ostvarenih troškova je dobitak (gubitak) iz troškova poslovanja. Dobitak iz troškova poslovanja je posebno značajan u osiguranju života, gdje se uz ostvareni dobitak iz smrtnosti i dobitak od kamata obračunava i isplaćuje korisnicima osiguranja.

2. osiguranje života, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i neka druga osiguranja osoba uvijek su osiguranja na ugovorenu svotu i ne postoji drugi način za određivanje svote osiguranja.

Oblik društva za osiguranje u kojem članovi uplatom uloga međusobno jamče da će na načelima uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovorenih rizika. Iz toga izlazi da su u tom društvu, za
razliku od društva za osiguranje uz plaćanje premije, svi njegovi članovi međusobno u pravnoj vezi. Zbog toga članovi ne plaćaju fiksnu premiju nego doprinos. Konačna visina doprinosa ovisi o tome kakav je odnos premije i šteta u odnosnoj poslovnoj godini. Ako fond formiran od početnih doprinosa nije dostatan za plaćanje šteta, članovima se obračunava dodatni doprinos. Društvo za uzajamno osiguranje ne posluje
radi stjecanja dobiti, nego se sredstva prikupljaju doprinosom članova samo u onom opsegu koji je potreban za ispunjenje obveza prema osiguranicima i za stvaranje pričuva sigurnosti. O sredstvima društva odlučuju članovi koji sami upravljaju društvom. U našem pravnom sustavu statusni položaj društva za uzajamno osiguranje reguliran je hrcatskim Zakonom o osiguranju (čl. 16. i d.). Tipičan su primjer organizacija za
uzajamno osiguranje Protecting and Indemnity Clubs koji osiguravaju odgovornost pomorskih brodara.

1. u praksi pomorskog osiguranja se ustupanje tog prava najčešće obavlja u korist banke koja je kreditirala kupnju ili gradnju broda. Ugovorno ustupanje toga prava jest jamstvo za otplatu kreditnog duga. U tipičnom slučaju tom postupku prethodi osnivanje založnog prava na brod (hipoteka, mortgage). U našem pravnom sustavu hipoteka se prostire i na naknadu iz osiguranja (čl. 240., st. 1. PZ), pa ne treba sklapati poseban ugovor o ustupanju prava iz osiguranja u korist hipotekarnog vjerovnika. Dovoljno je da se o postojanju ugovornog založnog prava obavijesti osiguravatelj. Međutim, prema institutu mortgage u anglo-američkom pravu, ugovorno se založno pravo ne prostire na osigurninu. Zbog toga se posebnom procedurom ugovorno ustupa tražbina osiguranika na naknadu iz osiguranja broda u korist banke - kreditora. U policu osiguranja broda unosi se tzv. Loss Payable Clause. Prema toj klauzuli, osiguravatelj neće isplatiti naknaduiz osiguranja bez pristanka osobe u čiju se korist polica vinkulira ili će naknadu isplatiti toj osobi, a ne osiguraniku,
ovisno o verziji te klauzule. U policu osiguranja broda unosi se i izjava osiguranika o ustupanju prava (Notice of Assignment), u skladu s odredbama Assignment) Clause (ITC). Takva se praksa primjenjuje i u nas
kada se kao kreditori javljaju strane banke. Vinkulacijom police ne prenosi se svojstvo osiguranika. Usprkos tome, osoba u čiju se korist polica vinkulira mora imati u odnosu na osigurani predmet opravdani
materijalni interes. 

2. vinkulacija police osiguranja imovine obvalja se u kosrist osobe koju odredi ugovaratelj osiguranja koji vinkulacijom prenosi svoje pravo na tako određenu osobu. Obično to traže banke ili druge institucije kada daju kredite za zgrade, vozila i sl. pa se policom osiguranja kojom su ti predmeti osigurani garant

1. osiguranje života: mješovito osiguranje života; osiguranje za slučaj smrti; osiguranje za slučaj doživljenja; ostala osiguranja života; dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranje života; ostala dopunska osiguranja uz osiguranje života, i

 2. rentna osiguranja: osiguranje osobne doživotne rente ; osiguranje osobne rente s određenim trajanjem; ostala rentna osiguranja.