mojefinancije.net

Rječnik pojmova iz osiguranja



A  B  C  D  E  H  I  K  L  M  N  O  P  R  S  T  U  V  Ž

 

 

A

a vista


Talijanski izraz, oznaka za svaku novčanu obvezu plativu po viđenju, tj. na zahtjev (on demand). Koristi se kao oznaka za: 1. depozite po viđenju, odnosno slobodno raspoloživi depozit - kao obveza banke koja je
plativa na zahtjev deponenta (sredstva žiro-računa, sredstva iz platnog prometa, sredstva neoročenih uloga na štednju); 2. devize po viđenju, odnosno devizna potraživanja - kao obveza banke po primitku naloga za
isplatu bez obzira na način, to jest instrument raspolaganja (čekovi, mjenice, doznake i sl.); 3. mjenice po viđenju - kao obveza mjeničnog dužnika zakonitom imaocu mjenice za isplatu naznačene svote uz
prezentaciju mjenice s upisanom klauzulom "po viđenju" ili sličnog sadržaja; 4. akreditive po viđenju kod kojih se akreditivna svota korisniku akreditiva isplaćuje odmah po prezentaciji uvjetovanih urednih
dokumenata među kojima se u angloameričkoj praksi redovito javlja mjenica po viđenju (a vista) ili ročna, vremenska mjenica (at time). Obveze a vista nepovoljna su obveza za dužnika jer mora u svakom momentu
biti spreman na ispunjenje obveze, to jest na isplatu bez odgode.

afidavit

Svjedočanstvo, osobito u anglo-američkim zemljama, koje u pismenom obliku pred nadležnim vlastima pod zakletvom daje netko o postojanju nekih prava ili stanja. U pomorskom pravu primjenjuje se kod prijevoza
veće količine rasutog tereta, čiju je količinu teško točno utvrditi. Zapovjednik broda se tako obvezuje da će isporučiti svu količinu tereta koju je primio na brod.

agencija u osiguranju

U pravilu samostalna gospodarska organizacija, koja u ime i za račun osiguravatelja sklapa ugovore o osiguranju. Za svoj posao dobiva proviziju. Ovlaštenja agencija određena su propisima o osiguranju i
ugovorom o suradnji između agencija i osiguravatelja. Po tim ugovorima agencija može raditi isključivo za jednog osiguravatelja ili pak za više osiguravatelja. Agencija je uobičajen naziv za agenta poduzeće.

agent

1. Osoba ovlaštena od druge osobe, principala, za djelovanje u korist principala u poslovima koji uključuju treću stranu. Agent ima tri temeljna obilježja: a) djeluje u korist i podliježe kontroli principala, 

                                                                    b) nema pravo vlasništva na imovini principala i 

                                                                    c) mora se pokoriti nalozima principala. 

Obično su ovlašteni od banke ili druge financijske organizacije, no i banke su se često ovlašćuju na djelovanje
u svojstvu agenta. Na području ulaganja, agencijski odnos je obično kupnja i prodaja za račun i na rizik klijenta. Općenito, agent ili broker djeluje kao posrednik između kupca i prodavatelja, ne preuzimajući rizik, ni osobno niti kao tvrtka, te zaračunava proviziju za svoje usluge; 

2. Agencijski odnos na području financijskog rukovođenja postoji i između dioničara i menedžera, te između kreditora i dioničara, unutar kojih prvi nastupaju kao principali.

agent osiguranja

Osoba koja ima punomoć osiguravatelja za zastupanje u poslovima osiguranja. Opsegom punomoći utvrđena su prava u zastupanju, koja mogu biti različita za pojedine vrste osiguranja. O obujmu poslova koje obavlja agent osiguranja ovisi i visina provizije koju osiguravatelj plaća za obavljanje poslova.
akcept


Mjenična izjava kojom se trasat obavezuje izvršiti mjeničnu obvezu u roku. To je izjava kojom osoba označena na mjenici svojim potpisom ili klauzulom akceptirano prihvaćeno jamči ispunjenje obveze. Trasat je
glavni dužnik kada akceptira mjenicu uz ostale koji solidarno odgovaraju za dug. Akcept je neopoziv. Mjenica koja je akceptirana može se upotrebljavati za plaćanje dobara i usluga. Najčešći način akceptiranja mjenice jest odobravanje akceptnog kredita.

akontacija


Prijevremeno plaćanje koje prethodi izvršenju ugovorenih radnji - u osiguranju može se odnositi na djelomičnu uplatu premije osiguranja ili djelomičnu isplatu osigurnine (ugovorene osigurane svote ili naknade za oštećenje osiguranog predmeta). Akontacija za premiju ugovara se kada je odlučujuće za početak osiguranja uplata premije koja se u momentu sklapanja osiguranja ne može točno utvrditi, a treba je razlikovati od obročnog plaćanja premije u kojem osiguraniku pripadaju sva prava iz osiguranja nakon uplate dužnog obroka premije ili ako je obročno plaćanje premije ugovoreno za cijeli tok osiguranja, npr. mjesečna
uplata premije u osiguranju života za trajanja sklopljenog osiguranja. Akontacija štete primjenjuje se u slučaju kada šteta nije u potpunosti utvrđena u pogledu njezine visine pa osiguravatelj isplaćuje nesporni
dio svoje obveze iz nastalog osiguranog slučaja. Akontacije se zatvaraju (pravdaju) pravovaljanom dokumentacijom po završetku obračuna i likvidaciji poslovnog događaja.

aktivni poslovi reosiguranja

Poslovanje reosiguravajućeg društva kojim preuzima u pokriće rizike od drugih društava. Primjerice primanje dijela rizika iz osiguranja što ga je zaključio osiguravatelj, odnosno primanje dijela rizika od reosiguravatelja za rizik koji je preuzeo od osiguravatelja, odnosno reosiguravatelja. Preuzimanje rizika od reosiguravatelja naziva se još i retrocesija.
aktivno osiguranje


1. Privatno osiguranje za zaštitu interesa na određenoj imovini ili pravima. Osiguranje ne postoji na stvari kao takvoj već je osiguran imovinski interesspram stvari ili prava, što je izraženo osiguranom svotom. Vrijedi princip konkretnog troška, što znači da naknada iz osiguranja ne može biti veća od stvarne štete. Naknada iz osiguranja ograničena je visinom osigurane svote, vrijednošću osigurane stvari i visimom štete. Primjer: osiguranje kućanstva, osiguranje imovine od požara i drugih prirodnih nepogoda, osiguranje od loma stakla i drugo. Suprotnost su mu pasivno osiguranje i svotno osiguranje. 

2. osiguranje na snazi.

aktuar


Osoba specijalizirana za izračun rizika i vjerojatnosti nastanka nekog događaja koja svoja znanja upotrebljava u financijskim i poslovnim problemima, posebno onima koji uključuju neizvjesne buduće događaje.
Primjenjuje aktuarsku matematiku , a posebno teoriju vjerojatnosti i statistike i financijsku matematiku na probleme osiguranja, investicija, financijskog menedžmenta i demografije. Svoje proračune temelji na
osiguravateljnoj statistici, a u životnim osiguranjima posebno na aktuarskim tablicama. Naziv potječe od latinske riječi acturius, a prvi put je zakonski upotrijebljena u Engleskoj 1819. U većini zemalja postoje društva aktuara, u Hrvatskoj pod nazivom Hrvatsko aktuarsko društvo.

aktuarska matematika


Najstariji dio osiguravateljne znanosti (iz 18. stoljeća) koji matematičkim metodama na temelju računa vjerojatnosti i statistike, financijske matematike, stohastičkih modela, teorije rizika i teorije kredibiliteta utvrđuje cjenike osiguranja, potrebne garantne rezerve i druge rezerve u osiguranju, proračune vezane za reosiguravateljno pokriće, visinu samopridržaja i druge elemente poslovne politike. Veliko značenje aktuarske matematike je u utvrđivanju cjenika i raspodjele udjela u doviti u svim vidovima životnih i bolesničkih osiguranja, a bitna je na području ulaganja sredstava. Posljednih 30 - 40 godina velik je napredak aktuarske matematike na području neživotnih osiguranja gdje se zbog izrazite neizvjesnosti događaja razvijaju sofisticirani matematički i statistički modeli. Razvojem računalne tehnologije povećane su mogućnosti razvoja aktuarske matematike. Aktuarsku matematiku primjenjuju aktuari.

akumulativnost

Sposobnost osiguravatelja za nakupljanjem kapitala. To je pokazatelj odnosa zadržanih dobitaka (zadržani dobici i pričuve) prema prosječnoj ukupnoj imovini. Izražava se postotkom; veći postotak izražava veću
akumulativnost. Veća akumulativnost donosi buduće koristi kao i pričuve za eventualne neizvjesne buduće gubitke i rizike.
akviziter

Osoba koja prodaje osiguranje, ali može na temelju ugovora obavljati i druge poslove za osiguravatelja, npr. naplatu premije. Za obavljene poslove osiguravatelj isplaćuje akviziteru proviziju. Opseg ovlaštenja
utvrđuje se ugovorom. Akviziter može obavljatiposlove za jednog ili više osiguravatelja. Za obavljanje svojih poslova može angažirati i druge osobe. Poslovanje akvizitera prema zakonima pojedninih zemalja može
podlijegati kontroli istog tijela koje nadzire i poslovanje osiguravatelja. Akviziteri posreduju u zaključivanju ugovora o osiguranju bilo kao generalni akviziteri za sve vrste osiguranja ili ako specijalisti za određenu vrstu osiguranja, npr. života, industrijskih rizika i slično. Ako je ovlašten da sklapa ugovor o osiguranju, smatra
se zastupnikom osiguravatelja koji redovno ima pravo i da naplaćuje premiju osiguranja za sklopljene ugovore o osiguranju. Akviziteri su zastupnici osiguranja kada su ovlašteni da preuzimaju i obveze za
osiguravatelja, bilo kao potpisnici ugovora o osiguranju (police osiguranja) bilo kao preuzimatelji rizika, tj. određivanja rizičnosti predmeta osiguranja radi utvrđivanja odgovarajuće premijske stope. Za razliku od poslova zastupanja, u osiguranju se pojavljuju i inkasatori premije koji samo naplaćuju dospjelu obročnu premiju iz sklopljenih ugovora o osiguranju po njihovu dospjeću (skadenci). U tu grupu
posrednika ubrajaju se i tzv. naplatne blagajne ili režiseri koji obavljaju naplatu osiguranja samo u okviru poduzeća u kojem je velik broj individualnih osiguranika.
avionski kasko

Obuhvaća osiguranje: zrakoplova i njegove opreme, te stvari koje se nalaze u zrakoplovu, vozarine te odgovornosti za štete prema trećim osobama. Osiguranje se ugovara "protiv svih rizika", uključujući i štete
nastale zbog nemarnosti zapovjednika, peljara i posade, kao i troškove spašavanja osiguranog zrakoplova, te troškove prijevoza oštećenog zrakoplova do mjesta popravka. Osiguranje se može sklopiti: na određeno
putovanje i na određeno vrijeme za uobičajeno, odnosno navedeno, područje zračne plovidbe. Pod zrakoplovom se podrazumjeva trup (zmaj) zrakoplovnog objekta tipa avion, helikopter, jedrilica i sl. Osiguranje obuhvaća let, odnosno letenje, "rulanje", odnosno pokretanje zrakoplova na zemlji, te "usidrenje" hidroaviona u plovnom stanju uključujući porinuće i izvlačenje iz vode.

 

B

bonitet


Oznaka za unutarnju vrijednost neke stvari. U privredi se time označuje kreditna sposobnost ili uopće sposobnost udovoljavanja svojim obvezama.

bonitet dužnika u osiguranju kredita


Vrlo je važan u kredinim osiguranjima. O njemu ovisi hoće li osiguravatelj prihvatiti dužnika u pokriće ili ne. Najvažniji zadatak preventivnih aktivnosti osiguravatelja u osiguranju komercijalnih rizika jest ispitivanje boniteta dužnika i njegove kreditne sposobnosti. Pod bonitetom podrazumjeva se ne samo skup podataka o etičkoj vrijednosti dužnika već i podaci o kreditnoj sposobnosti dužnika koja sadrži pozitivna svojstva dužnika o njegovu položaju, imovini, poslovima i perspektivi poslova, te odgovor na pitanje hoće li odobreni kredit i primljene obveze biti na vrijeme i potpuno izvršene. Kreditno sposobnim smatra se dužnik koji je sposoban vrartiti kredit u roku, koji ima ažurno i uredno knjigovodstvo, da iskazuje svoju imovinu i obveze po stvarnoj vrijednosti i koja ima sređeno financijsko poslovanje, te da uredno udovoljava svojim obvezama. U ispitivanju boniteta potrebno je još utvrditi koliko se osiguravatelj može pouzdati u određene oblike
garancije tražbina koje nudi dužnik kao što su: mjenice, hipoteka, vlasništvo, red namirenja tražbina u stečaju i sl. Podaci o bonitetu mogu se dobiti na razne načine: na temelju podataka koje objavljuju same
tvrtke, i na temelju podataka koje pribavljaju banke, komore, poslovni partneri, specijalizirani informacijski uredi i drugi. U osiguranju nekomercijalnih rizika ispituju se informacije o općoj političkoj i gospodarskoj situaciji u zemlji dužnika. Zatim, stanje financija, proračunski problemi, uvoz, devizne rezerve i platna bilanca. Ovi podaci prikupljaju se preko državnih organa zemlje kreditora (npr. ministarstva inozemnih poslova i sl.).

bonus

Poseban popust ugrađen u cjenik koji se daje osiguraniku koji kroz određeno osigurateljno razdoblje nije imao štete, ili mu je omjer između uplaćene premije i isplaćenih šteta povoljan. Obračunava se godišnje u
postotku kod plaćanja premije. Po načinu obračuna može biti: 

1.jednostavan - kada se obračun temelji jedino na osiguranoj svoti,

2.složen - kada obračun uz osiguranu svotu uključuje i mogućnost budućih popusta. Osiguravatelj određuje maksimalni bonus koji osiguranik može dobiti. Osiguravatelji uvode obračun bonusa, radi poticanja smanjenja
šteta u mnogim vrstama imovinskih osiguranja. Suprotnost od bonusa - popusta je malus - doplatak na premiju. Popust se odnosi na premiju u novom razdoblju osiguranja. Može se vezati uz isplaćenu ili uz
prijavljenu štetu. Odobrava se, u pravilu, kod onih vrsta osiguranja kod kojih nastup rizika ovisi u znatnoj mjeri o ponašanju osiguranika. Najznačajniji i najprihvaćeniji je kod osiguranja motornih vozila, i to
kako kod osiguranja kaska tako i kod osiguranja autoodgovornosti. Uobičajeno je vezivanje prava na bonus uz osobu, osiguranika. No, neki sustavi (npr. kod nas) vežu ga i za osigurano vozilo i za osiguranika.
Kod promjene vlasništva ostaje osiguraniku i ne može se prenijeti na novog vlasnika. Uobičajeno je priznavanje prava na bonus stečenog kod nekog drugog, pa i inozemnog, osiguravatelja. Kod osiguranika s više vozila (kod nas preko deset) bonus poprima formu obračuna tehničkog rezultata: ako je omjer između premije i šteta povoljan, dakle tehnički rezultat je pozitivan, osiguranik stječe pravo na bonus kod novog
ugovora o osiguranju, odnosno kod obračuna premije za novo osigurateljno razdoblje.

 

C

cjenik


1. u užem smislu premijske stope koje se primjenjuju za osiguranje rizika raspoređenih u razrede opasnosti na temelju osiguravateljne statistike;

 2. u širem smislu ne samo premijske stope već i uvjetiosiguranja i širina pokrića.

 

D

doplatna premija

1. dodatna premija osiguranja koju osiguranik plaća u obliku dodatka na temaljnu premiju za osiguranje naknadno prijavljenih, novonastalih ili naknadno uvećanih rizika (npr. kod osiguranja pomorskih brodova za brod stariji od 15 godina (ili tanker stariji od 10 godina) povećani rizik kompenzira se doplatnom premijom za starost broda za osiguranje broda (kasko) i za osiguranje tereta (kargo) koji se njime prevozi); 

2.povećanje premije kod malih osiguranih svota za cjenike koji su rađeni na temelju podloga za veće osigurane svote; 

3. iznos premije za koje se povećava premija utvrđena cjenikom zbog preuzimanja rizika koji je veći
od uobičajenog (doplatak za uvećani rizik) ili zbog zahtjeva reosiguravatelja. Primjerice u osiguranju života to su tzv. podstandardni rizici koji se ocjenjuju prema posebnim dodatnim uvjetima za posebne bolesti, npr. bolesti cirkularnog sustava, endokrine i organske bolesti, odstupanja od normalne tjelesne težine i sl.; 

4. povećanje premije za odobreno plaćanje u obrocima (doplatak za ispodgodišnje plaćanje premije), kratkoročno osiguranje (doplatak za kratkoročno osiguranje) i sl.; 

5. povećanje premije osiguranja za osiguranika ako su mu isplaćene štete veće od uplaćene premije
osiguranja (tzv. negativan tehnički rezultat - malus)

dopunske opasnosti kod osiguranja od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti

Kod hrvatskih osiguravatelja se standarno uz osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih opasnosti mogu osigurati i opasnosti od 

1. poplava, bujica i visokih voda, 

2. klizanja tla i odronjavanja
zemljišta, 

3. snježne lavine, 

4. istjecanja tekućina (lekaže), 

5.izlijevanja vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi i 

6.samozapaljenja materijala (zaliha). 

Opasnost od izlijevanja tekuće rastaljene mase mogu ugovoriti samo proizvođači odnosno prerađivači
takve mase. Može se ugovoriti jedna ili više dopunskih opasnosti i za njih se plaća dodatna premija osiguranja. Pojednini osiguravatelji mogu uključiti i druge opasnosti od ovdje navedenih, npr. lom stakla,
odgovornost u osiguranju stambenih objekata, ili pojedine opasnosti isključiti.

dinamika plaćanja

Klijent / ugovaratelj  odabire kojim intenzitetom želi plaćati ugovoreni iznos premije. Može biti jednokratna ili višekratna (mjesečna, tromjesečna,polugodišnja):

direktno osiguranje

1. zaključenje ugovora o osiguranju izravno između osiguranika i osiguravatelja, bez sudjelovanja posrednika; 2. zaključenje ugovora o osiguranju između osiguranika i osiguravatelja (tzv. prvo osiguranje) koje se kasnije predaje u reosiguranje.
dugoročno osiguranje


Ugovor o osiguranju zaključen kod jednog osiguratelja za osiguranje imovine, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja i pojedine druge vrste neživotnih osiguranja na rok od dvije ili više godina. Za tako
zaključena osiguranja osiguravatelji mogu odobravati popuste 

dvostruko osiguranje

Osiguranje iste stvari kod dva ili više osiguravatelja od istog rizika, za isti interes i za isto vrijeme, tako da zbroj svota osiguranja prelazi vrijednost osigurane stvari. Sudbina prava i obveza iz činjenice da postoji dvostruko osiguranje veže se uz (ne)savjesnost ugovaratelja osiguranja. Prema našem pravu, ako je ugovaratelj osiguranja postupio savjesno, svi ugovori o osiguranju su pravovaljani, svaki osiguravatelj
ima pravo na ugovorenu premiju, a osiguranik ima pravo od svakog pojedinoga osiguravatelja zahtjevati naknadu prema ugovoru sklopljenom s njim. No, osiguranik nikad ne smije, niti može, dobiti više nego što
iznosi ukupna šteta. Zbog toga je dužan, kad se dogodi osigurani slučaj, izvjestiti svakog osiguravatelja i priopćiti mu imena i adrese ostalih osiguravatelja, te svote osiguranja iz ugovora sklopljenih s njim. nakon
isplate naknade osiguraniku vrši se obračun između osiguravatelja: svaki od njih snosi dio naknade u razmjeru u kojem stoji svota osiguranja na koju se on obvezao prema ukupnom zbroju svih ugovorenih svota
osiguranja. Osiguravatelj koji je isplatio više, ima pravo od ostalih tražiti povrat preplaćenog iznosa. Ako je pak do dvostrukog osiguranja došlo zbog nesavjesnog postupanja ugovaratelja osiguranja, svaki
osiguravatelj može tražiti poništenje ugovora, zadržavati primljenu premiju i tražiti nesmanjenu premiju za tekuće razdoblje.
dvostruko osiguranje za slučaj smrti

Osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja u kojemu se u slučaju osiguranikove smrti isplaćuje dvostruka ugovorena svota od svote koja se isplaćuje kod doživljenja. Osiguranje je povoljno za zaštitu obitelji u
slučaju smrti hranioca.

 

E

ekscedentno (svotno) reosiguranje

Tip proporcionalnog reosiguranja u kojem se kao ključ za raspodjelu rizika između reosiguranika i reosiguravatelja uzima reosiguranikov pridržaj izražen u apsolutnom iznosu i stavljen u odnos prema svoti
osiguranja. Iz tih odnosa izračunava se za svaki pojedini rizik postotak predan u reosiguranje. Svi rizici kojima je svota niža od pridržaja ostaju u cjelosti na reosiguraniku. limit ugovora se određuje kao umnožak pridržaja koji se nazivaju linije. U ugovoru od deset linija limit iznosi deseterostruki iznos pridržaja. Ovakav tip reosiguranja zahtjeva izradu bordera u kojima je prikazana raspodjela za svaki pojedini rizik. Primjerice: Zaključen je ugovor od 10 linija s pridržajem od 1 Mio. Svi rizici čije su svote manje od 1 Mio u cjelosti
ostaju u pridržaju reosiguranika. Dio svote osiguranja koji je iznad 11 Mio (pridržaj 1 Mio i 10 linija svaka po 1 Mio) ostaje nereosiguran. To praktično znači da će na rizicima do 1 Mio pridržaj iznositi 100%, na
rizicima od 2 Mio 50%, na rizicima od 10 Mio 10%, na rizicima od 11 Mio 9,09%, na rizicima od 15 Mio pridržaj će biti 1 Mio ili 6,6% i još će ostati nereosigurano 4 Mio ili 26,66% od dotičnog rizika.
ekscedentno/kvotno reosiguranje


Tip proporcionalnog reosiguranja u kome je pridržaj određen kombinacijom svote i postotka. Ugovoren je primjerice pridržaj od 1 Mio, a najmanje 5%. Na svim rizicima do 20 Mio pridržaj će biti određen kao ekscedent, a na rizicima iznad 20 Mio bit će određen kvotno 5%. Time reosiguravatelj postiže da reosiguranik ima znatan interes i na velikim rizicima, tzv. špicama.

H

horizontalno flukturiranje


U osiguranju na ukupnu osiguranu svotu, stalna vrijednost osiguranih zaliha koje se često premještaju iz jedne zgrade u drugu unutar jednog mjesta osiguranja. Iako ukupna vrijednost zaliha na mjestu osiguranja ostaje nepromijenjena, unutar pojedine zgrade vrijednost zaliha se veoma često mijenja. Ovakvo pokriće je neophodno za proizvodne procese gdje je neznatna ili nikakva promjena vrijednosti ukupnih zaliha unutar
mjesta osiguranja i osiguravateljnog razdoblja. Suprotnost je vertikalno fluktuiranje.

I

indirektan posao

1. podrazumjeva preuzimanje portfelja reosiguravatelja od osiguravatelja, 

2. podrazumjeva preuzete poslove osiguranja od agenta, brokera ili drugih osiguravatelja. Suprotnost je direktno osiguranje.

institutske klauzule

Standarne ugovorne klauzule koje objavljuje Udruženje londonskih pomorskih osiguravatelja (izvan Lloyda) - Institute of London Underwriters, a odobrava poseban odvor sastavljen od predstavnika londonskih pomorskih osiguravatelja (Institute of London Underwriters; Lloyd s). Publiciraju se kao Institutske klauzule (Institute Clauses). Postoje zbirke (kompleti) institutskih klauzula za sve najvažnije oblike pomorskog osiguranja. Kao standardizirane ugovorne klauzule primjenjuju se na tržištu osiguranja. Njihova primjena široko se proširila i izvan engleskog pravnog područja. Primjenjuje se i u praksi našeg osiguranja. Institutske su klauzule nastale kao rezultat potrebe da se standardiziraju uvjeti pomorskog osiguranja. Dodatni je razlog za njihovo formuliranje bio taj što uvjeti osiguranja sadržani u polici SG nisu mogli u cjelosti zadovoljiti zahtjeve poslovne prakse. Zato su se formulirale brojne ugovorne klauzule specifične namjene koje su se
upotrebljavale uz policu SG. Prvi takav pokušaj datira iz 1882. godine. Pošto je 1884. godine osnovan Institute of London Underwriters, ta je organizacija u svoju djelatnost uvrstila i rad na standardizaciji
ugovornih klauzula i drugih uvjeta osiguranja. U tom pogledu Institute of London Underwriters (u tekstu i: ILU) obavlja koordinirajuću funkciju na britanskom tržištu osiguranja. U tu svrhu Institute ima posebne
odredbe: Joint Hull Committee i Joint Cargo Committee. Tekst ugovornih klauzula priprema njihovo savjetodavno tijelo - Technical and Clauses Committee. Osnovne kategorije institutskih klauzula jesu: Institute Time Clauses i Institute Voyage Clauses (Hull, Freight), Institute Cargo Clauses, Institute Clauses for Builders Risks, Institute Container Clauses, Institute War Risks Clauses, Institute Strikes Clauses.
izvedeni potpuni gubitak

Pojam pomorskog osiguranja za oznaku ekonomskog gubitka osiguranog predmeta; kategorija štete u pomorskom osiguranju. Kao slučajeve izvedenog potpunog gubitka Pomorski zakonik navodi: ako je potpuni
gubitak osiguranog predmeta neizbježan; ako troškovi potrebni za popravak oštećenog osiguranog predmeta i troškovi spašavanja prelaze njegovu ugovorenu ili stvarnu vrijednost; ako osiguranik zbog osiguranog
rizika ne može u neprekidnom trajanju od dvanaest mjeseci slobodno upotrebljavati cijeli osigurani predmet i njime raspolagati (čl. 723.). U svim tim slučajevima osigurani predmet i dalje fizički postoji, ali su
posljedice ostvarenja osiguranih rizika takve naravi i ekonomskog učinka da je razborito smatrati osigurani predmet potpuno izgubljenim. U slučaju izvedenog potpunog gubitka, naknada iz osiguranja obračunava se
na isti način kao da je nastao stvarni potpuni gubitak osiguranog predmeta. Osim naknade za potpuni gubitak, nadoknađuju se još samo troškovi osiguranika u poduzimanju razboritih mjera radi sprečavanja ili
smanjenja štete. Pri obračunavanju nakande za izvedeni potpuni gubitak ne primjenjuje se ugovorena franšiza. Ako je prihvaćen zahtjev za izvedeni potpuni gubitak, osiguravatelj nije u obvezi za nepopravljena oštećenja osiguranog predmeta u prethodnim nezgodama. Usprkos tome što postoje uvjeti za izvedeni potpuni gubitak, osiguranik ima pravo potraživati naknadu štete zbog djelomičnog gubitka ili oštećenja. To znači da može zadržati osigurani predmet i popraviti ga. Naknada iz osiguranja utvrđuje se prema pravilima koja vrijede za djelomične štete. Npr. primjenjuje se ugovorena franšiza. Da bi se ostvarilo pravo na osigurninu za izvedeni potpuni gubitak, u našem je pravnom sustavu osiguranik dužan osiguravatelju podnijeti obrazloženi pisani zahtjev za isplatu naknade (čl. 723.). U engleskom pravnom sustavu za ostvarivanje prava na osigurninu pravni je uvjet da osiguranik objavi osiguravatelju napuštaj osiguranog predmeta (notice of abandonment).

K

kanali prodaje osiguranja

Skup međuzavisnih tvrtki povezanih zajedničkim poslovnim interesima, koji se ogleda u zaključenju poslova osiguranja s osiguranicima. Odabir i veličina pojedinih kanala prodaje u osiguranju ovisi o prirodi i vrsti
osiguravajuće aktivnosti, ekonomskoj mogućnosti osiguravajućeg društva, značajkama ciljne tržišne skupine osiguranika i sl. Osnovni kanal prodaje je interno osoblje osiguravatelja, a koriste se razne vrste i oblici poduzeća za posredovanje u prodaji osiguranja (agent, zastupnici, brokeri i sl.).
kapara

Određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari koje jedna ugovorna strana daje drugoj u trenutku sklapanja ugovora kao znak da je ugovor zaključen. Ugovor se smatra zaključenim kada je kapara dana, ako nije
drugačije ugovoreno. U slučaju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze, npr. u plaćanje premije. Ako nije ugovorena kao odustatnina, stranka koja je dala kaparu, ne može odustati
od ugovora ostavljajući kaparu drugoj stranki, niti to može druga stranka vraćajući dvostruku kaparu. Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna stranka koja je dala kaparu, druga ugovorna stranka ima, pored
drugih prava (tražiti izvršenje ugovora, tražiti naknadu štete zbog neizvršenja, uračunavanje kapare), pravo zadovoljiti se primljenom kaparom. Ako je pak za neizvršenje ugovora kriva stranka koja je primila
kaparu, druga strana, pored drugih prava (tražiti izvršenje ugovora, naknadu štete, vraćanje kapare) ima pravo tražiti vraćanje dvostruke kapare. U osiguranju kapara je uobičajena kod osiguranja života.
kapitalizacija osiguranja

Postupak u osiguranju života ili osiguranju rente kojim aktivno osiguranje postaje kapitalizirano osiguranje.
kapitalizirana vrijednost

Vrijednost police nakon kapitalizacije osiguranja. Kapitalizirana vrijednost se povećava s povećanjem vremena proteklog od početka osiguranja. U prvim godinama osiguranja, posebice za osiguranja s
trajanjem 20 i više godina, često nema kapitalizirane vrijednosti osiguranja, jer je matematička pričuva osiguranja života, s obzirom na velike početne troškove zaključenja osiguranja, negativna.
kapitalizirano osiguranje

Osiguranje života ili osiguranje rente kod kojeg je zbog prijevremenog prestanka plaćanja premije prvobitno ugovorena svota smanjena. Kapitalizaciju je moguće napraviti ako je do tada plaćena premija barem
za minimalan broj godina određen uvjetima osiguranja kojima se stječe pravo na kapitalizaciju. Nakon izvršene kapitalizacije osiguranje je, za razliku od otkupa osiguranja, i dalje na snazi pod istim uvjetima, i
dalje na snazi pod istim uvjetima, ali sa smanjenom ugovorenom svotom i bez obveze daljeg plaćanja premije.
karenca

Razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguravatelj nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj.
kargo osiguranje

Osiguranje robe u transportu, a s obzirom na transportnu granu kargo se dijeli na pomorski kargo i nepomorski kargo. S obzirom na područje prijevoza kargo osiguranje dijelimo na: osiguranje domaćeg karga, tj. robe koja se prevozi unutar neke zemlje, i osiguranje međunarodnoga karga, tj. robe koja se prevozi u međunarodnom transportu, a obuhvaća uvoz, izvoz i tranzit. Ovisno o načinu transporta i području transporta
kargo osiguranje obavlja se na različite načine.
kasko osiguranje

Osiguranje prijevoznih sredstava. S obzirom na transportne grane kasko osiguranje obuhvaća: a) osiguranje pomorskog kaska, u što ulazi osiguranje broda, odnosno njegova trupa, brodske strojeve, uređaje i
opremu, redovite zalihe goriva i maziva, te ostalog materijala, kao i zalihe hrane i pića za brodsku posadu. Osiguranje brodova obuhvaća: osiguranje broda na vrijeme na puno pokriće i "uže pokriće", osiguranje
na putovanje, osiguranje za vrijeme dužeg ležanja u luci, osiguranje broda u gradnji te ostala osiguranja (vozarina, ratni i politički rizici i dr.); b) osiguranje riječnog kaska, u što ulazi osiguranje broda i
čamca unutrašnje plovidbe od analognog rizika kao i kod pomorskog kaska; c) osiguranje avionskog kaska, što pokriva zrakoplov i njegovu opremu, prevoznicu, stvari koje se nalaze u zrakoplovu, te odgovornost za štetu nanesenu trećim osobama; d) osiguranje automobilskog kaska, što obuhvaća osiguranje svih vrsta motornih i priključnih vozila uključujući motorna vozila na tračnicama i samohodne pokretljive radne strojeve. Ovo osiguranje može biti potpuno i djelomično, i može biti "bilo gdje se vozilo nalazi" ili "samo za vrijeme mirovanja vozila". Osiguranje željezničkog kaska obavljeno je u okviru same željezničko-transportne
organizacije. Prema tome da li se prijevozna sredstva pretežno koriste u zemlji ili izvan zemlje poznajemo domaći i međunarodni kasko.
kasko osiguranje motornih vozila

Osigurava sve vrste motornih, priključnih, radnih i tračnih vozila i njihove sastavne dijelove. Mogu se posebno osigurati i dodatni uređaji i oprema. Osiguranje se može zaključiti sa širim pokrićem kao potpuno kasko osiguranje ili s užim pokrićem kao djelomično kasko osiguranje. Potpuni kasko pokriva: prometnu nezgodu (prevrnuće, sudar, udar i sl.); požar i druge rizike požarnih osiguranja; krađu, provalnu krađu, protupravno oduzimanje vozila; zlonamjerni postupak ili obijest trećih kao i neke druge rizike. Djelomično kasko osiguranje ugovara se po izboru osiguravatelja za neke od spomenutih rizika potpunog kasko osiguranja. Kod uništenja ili nestanka vozila (totalna šteta) visina štete se utvrđuje prema vrijednosti vozila (tržišnoj) umanjenoj za vrijednost ostataka. kod djelomičnih šteta utvrđuju se troškovi popravka umanjeni za vrijednost ostataka dijelova koji se zamijenjuju.
kasko osiguranje zrakoplova

Redovito se sklapa na bazi "svi rizici" i po metodi "imenovani rizici".rakoplov se osigurava za vrijeme leta, stajanja na zemlji ili u hangaru, za vrijeme rulanja ili klizanja po vodi, za vrijeme usidrenja, te pri izvlačenju na kopno i spuštanja na vodu (kod hidroavijacije), ali moguće je pružiti pokriće samo za vrijeme leta ili samo za vrijeme stajanja na zemlji itd. Osiguranje se može sklopiti na određeno razdoblje (npr. godinu dana) ili na određeno putovanje (let). Iz pokrića se redovito isključuju: štete nastale posredno ili neposredno zbog mana
ili nesposobnosti letjelice za sigurnu zračnu plovidbu, ako je osiguranik za njih znao ili mogao znati dužnom pažnjom, a nije spriječio nastanak štete iako je mogao; troškovi poravka mehaničkog loma i zastoja
na lektronskim, električnim, hidrauličnim i mehaničkim uređajima ili na motoru; probni letovi nakon rekonstrukcije letjelice kojom se mijenjaju njezina svojstva (osim ako se posebno drugačije ugovori). Ratni i
politički rizici osiguravaju se posebno i na izričit zahtjev osiguranika, jer nisu uključeni u standarno pokriće "svi rizici" odnosno ratni i politički rizici su izričito isključeni iz pokrića.
katastrofalna šteta
Kriterij utvrđivanja katastrofalnih šteta utvrđen je 1970. godine, a 1990. izmjenjeni su temeljni kriteriji, uzrokovani inflacijom i drugim zapažanjima utvrđenim statističkim praćenjem. Katastrofalne štete podrazumjevaju osigurane štete nastale u zračnom, pomorskom, cestovnom i željezničkom prijevozu, nesreće nastale u rudnicima ili zbog miniranja, rušenja zgrada ili mostova, kao i štete nastale zbog diverzije. Katastrofalne štete u užem smislu riječi u pravilu podrazumjevaju štete nastale na ograničenom utvrđenom području, na osiguranim pojedinačnim objektima i po zaključenim ugovorima o osiguranju uzrokovanje ljudskim faktorom. Prirodne katastrofe u pravilu podrazumjevaju štete nastale zbog jednog uzorka, ili učestalo u određenom razdoblju i koje obuhvaća mnogobrojne ugovore o osiguranju i veoma često različite vrste
osiguranja velikih šteta.
kaucija u osiguranju autoodgovornosti

Određeni iznos novca koji pojedini subjekti daju umjesto sklapanja ugovora o osiguranju od autoodgovornosti. Kaucija se uplaćuje kod određenih javnih institucija i iz nje se plaćaju štete koje bi davalac
kaucije nanio svojim vozilom u prometu. Kaucija je, kao institut jamčevine eventualnim žrtvama cestovnog prometa, prethodila obveznom osiguranju autoodgovornosti (dvadesetih godina ovog stoljeća
prakticirana u nordijskim zemljama). Danas se zadržala kao pravo određenih subjekata koji su oslobođeni obveze sklapanja ugovora o osiguranju autoodgovornosti (Austrija, njemačka, Velika Britanija, ...
uglavnom za društvenopravne zajednice kao što su gradovi, pokrajine, zemlje i sl.).
kaucijska osiguranja

Zaključuje sam dužnik u korist svoga vjerovnika kao osiguranika, često na temelju preuzete obveze prema ugovoru o dobivanju kredita. Ovo je osiguranje dodatna garancija vjerovniku, jer pravo na naknadu štete od
osiguravatelja ima vjerovnik, a osiguravatelj ima pravo regresa prema dužniku, odnosno ugovaratelju osiguranja. Dužnik, kao ugovaratelj, plaća osiguravatelju. Policu, koju od njega dobiva, u pravilu uručuje vjerovniku.
kauzulna odgovornost


Objektivna odgovornost, jedan od kriterija odgovornosti za štetu. Dok se kod krivnje i odgovornosti na temelju krivnje - subjektivna odgovornost - gleda na psihički odnos između štetnika i njegova djela, kod kauzalne odgovornosti nije bitan taj odnos. Za postojanje odgovornosti po kriteriju kauzalne odgovornosti dostatna je uzročna veza između štetne radnje i štete. Kauzalna odgovornost prvobitno je bila pravilo, ali je
kasnije, već u rimskom a potom i na rimskim tradicijama zasnovanom srednjevjekovnom pravu, postojala iznimkom. U novije vrijeme objektivna odgovornost postaje načelo odgovornosti za štete nastale uporabom opasne stvari, pa tako i za štete nastale uporabom vozila. Odgovornost po načelu krivnje za štete od opasnosti stvari ili pogona predstavlja izuzetak: zadržava se samo kao kriterij n međusobnoj odgovornosti
kauzalno odgovornih osoba.

kišobransko pokriće

Specifični oblik ugovora o reosiguranju viška šteta čija je svrha da zaštiti nositelja rizika od kumuliranja većeg broja pridržaja iz jednog štetovnog događaja. Osiguravatelju se javlja kumul kad je njegov pridržaj određen po svakom osiguranom objektu. Ako jedan događaj (oluja, potres, požar) uzrokuje štetu na većem broju objekata, osiguravatelj će platiti štetu kao zbroj ili kumul pridržaja. Reosiguravatelj koji prima u reosiguranje udjele od većeg broja reosiguranika čiji je portfelj s istog geografskog područja, može biti izložen kumulu šteta po svakom udjelu iz jednog događaja. Kišobransko pokriće predviđa koliki dio ukupnog kumula ostaje u reosiguranikovu neto pridržaju koji dio će pokriti reosiguravatelj. Primjerice: reosiguranik je u primarnom
reosiguranju utvrdio pridržaj od 100 tisuća po svakom osiguranom riziku. Nastane li zbog poplave šteta na 50 rizika, njegov kumulirani pridržaj može dosegnuti 5 Mio. On u tom slučaju može kupiti dodatno reosiguranje
viška šteta tako da pokriva kumul svog pridržaja za iznos od 4 Mio iznad 1 Mio.

klasifikacija osiguranja

Određuje se prema predmetu osiguranja i prema načinu odlučivanja. 

1.Prema predmetu osiguranja se dijele na životna i neživotna. Daljnja podjela je na skupine osiguranja i vrste osiguranja. Životna osiguranja razvrstavaju se na osiguranje života i rentna osiguranja. Neživotna osiguranja razvrstavaju se na: osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje, osiguranje cestovnih vozila kasko, osiguranje zračnih letjelica - kasko, osiguranje pomorskog, riječnog i jezerskog kaska, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje imovine od požara i nekih drugih opasnosti, ostala osiguranja imovine, osiguranje od automobilske odgovornosti, osiguranje od odgovornosti u zračnom prometu, osiguranje od odgovornosti brodara, osiguranje odgovornosti vlasnika riječnih i jezerskih plovila, ostala osiguranja od odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje jamstva, osiguranje različitih financijskih gubitaka, osiguranje pravne zaštite, osiguranje turističkih usluga,

 2. Prema načinu odlučivanja osiguranja se dijele na obvezna i dragovoljna (ugovorna). Zakonima pojedine države neka osiguranja propisana su kao obvezna (zakonska obveza osiguranja), a dragovoljna osiguranja se
zaključuju prema slobodnoj volji ugovornih strana; 

3. Prema tome tko je osiguranik osiguranja još dijelimo na osiguranje pravnih subjekata i osiguranje fizičkih subjekata.

klasifikacija rizika

Rizici se uključuju u pojedine grupe prema povećanoj izloženosti opasnosti. Na temelju povećane opasnosti u pravilu se utvrđuje i povećanje premije, npr. u osiguranju nezgode pojedino zvanje, bavljenje pojedinim sportovima, ili zdravstveni status osiguranika, u osiguranju od opasnosti od požara npr. kvaliteta i sastav građevinskog materijala.

klauzula

Konkretizira odredbe ugovora o osiguranju tako da proširuje ili sužava osiguravateljnu zaštitu. Razlikuju se 1. klauzule koje se primjenjuju na pojedini ugovor o osiguranju, i 

2. generalne klauzule koje se primjenjuju na vrstu osiguranja i imaju karakteristike posebnih ili dopunskih uvjeta osiguranja.

klauzula automatskog pokrića

Pruža pokriće u polici osiguranja loma strojeva i za novonabavljene strojeve bez osiguranikove prethodne prijave. Poželjna je naknadna prijava novonabavljenih strojeva.
klauzula hipoteke

Osiguravatelj izvješćuje hipotekarnog vjerovnika o promjeni u hipoteci nastankom štete i ne isplaćuje štete bez privole hipotekarnog vjerovnika. Klauzula se koristi kod imovinskih osiguranja.
kolektivno osiguranje života

Vrsta grpnog osiguranja života koje poslodavac zaključuje u korist svojih zaposlenih, s jednom policom za sve zaposlene, s jednakom premijom i ugovorenim svotama na temelju prosječne pristupne starosti.
Postoje kolektivno osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja u kojem se ukupna ugovorena svota isplaćuje po isteku osiguranja, izuzev za osiguranike koji su umrli za trajanja osiguranja, a za koje se ugovorena svota isplaćuje odmah, te posebno kolektivno osiguranje života za slučaj smrti i doživljenja po kojem se može zaključiti i dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode). Mogući su otkup i
kapitalizacija osiguranja.
kombinirana polica


Polica kojom se pruža mješovito (kombinirano) pokriće od više vrsta opasnosti uključenih na jednom ugovoru o osiguranju. Najčešće se primjenjuje u osiguranju života, kućanstva, motornih vozila i slično.

kombinirano osiguranje

Na temelju jedne ponude zaključeno osiguranje protiv više vrsta opasnosti. Izdaje se jedna polica i vrijede jedinstveni uvjeti osiguranja. Mogući su popusti na premiju za zaključenje osiguranja od više različitih opasnosti.
konstantna premija

U dugoročnim osiguranjima života premija određena aktuarskom matematikom koja je jednaka za cijelog trajanja plaćanja premije. Umjesto da premija raste iz godine u godinu u skladu s povećanjem vjerojatnosti smrti i uz uračunavanje kamate na premiju izrazi u obliku jednakih godišnjih premija. Suprotnost je prirodna premija.
konstantno osiguranje za slučaj smrti

Najjednostavniji oblik osiguranja za slučaj smrti u kojem osiguravatelj isplaćuje ugovorenu svotu samo ako osiguranik umre za vrijeme ugovorenog trajanja osiguranja. Ugovorena svota i premija se ne mijenjaju za
vrijeme ugovorenog trajanja osiguranja, a nakon isteka osiguranja ugovor nema nikakvu vrijednost.
korisnik osiguranja

Osoba koja u slučaju nastanka osiguranog slučaja ima pravo na naknadu od osiguravatelja. Može biti i više korisnikaza isti osigurani slučaj i oni tada dijele naknadu. U osiguranju života razlikujemo dva korisnika
osiguranja: korisnika za slučaj smrti osiguranika i korisnika za slučaj doživljenja. Ako se indosira polica onda indosatar stječe prava iz police i postaje korisnikom. U neživotnim osiguranjima korisnik osiguranja može biti jedino osoba koja dokaže da je imala materijalni interes da predmet osiguranja ostane cjelovit, tj. da se ne ostvari rizik (osigurani slučaj). Prava iz police može osiguranik vinkulirati u korist treće osobe, npr. banke, kao garanciju ispunjenja svojih obveza prema toj trećoj osobi (banci). U slučaju nastanka štete osiguravatelj
može isplatiti odštetu banci samo uz prethodnu suglasnost osiguranika. Na polici mora biti vidno označeno da su prava iz police vinkulirana, na koga su vinkulirana i od kada teče pravo iz vinkulacije. Ako osiguranik
prije nastanka osiguranog slučaja podmirili svoju obvezu prema svom vjerovniku (banci), može tražiti devinkulaciju police uz potvrdu banke da nema više interesa na jamstvu iz police. Vinkuliranje police u
imovini redovno se primjenjuje u slučaju kada se osiguranik obraća banci za dobivanje zajma za osiguranu imovinu, pa je tada vinkulirana polica garancija banci da će u slučaju oštećenja osiguranog objekta biti
namirena iz odštete osiguranja kao naknade za ostvarenje osiguranog slučaja (slično hipoteki).
kratkoročno osiguranje

Osiguranje na razdoblje kraće od jedne godine; ispodgodišnje osiguranje, npr. usjeva, pojedinih transporta, traje od sjetve do žetve, nikad preko 1 godine. Takvo se osiguranje obično zaključuje bez prava na povrat
premije osiguranja.
kreditna osiguranja

Osiguranje kojim se osigurava potraživanje vjerovnika od dužnika. Vjerovnik (osiguranik) ima pravo naknade štete prema uvjetima ugovora o osiguranju ako nije bio u mogućnosti naplatiti svoje potraživanje zbog
nastanka određenog rizika. Stručno-tehnički kreditna osiguranja dijele se u tri kategorije: kreditna osiguranja u užem smislu ili delkredere (sklapa ih vjerovnik); kaucijska ili garancijska (sklapa ih dužnik) i
osiguranja povjerenja ili osiguranja od prevare (sklapaju ih bilo dužnik, bilo vjerovnik).
kreditno osiguranje života

Osiguranje za slučaj smrti čija je namjena povrat kredita u slučaju smrti korisnika kredita. Može biti konstantno ili padajuće osiguranje. Može biti obvezno zahtjevano od davaoca kredita ili dobrovoljno za
zaštitu obitelji ili poslovnih partnera. Jedno od čestih osiguranja u bankoosiguranju.
krivnja osiguranika

Uzrokovanje osiguranog slučaja osiguranikovom krivnjom; krivnja osiguranika u smislu rizika isključenog iz osiguranja. Prema općem načelu građanskog prava krivnja osiguranika oslobađala bi osiguravatelja
dužnosti isplate osigurnine. U pravu osiguranja to je načelo znatno ublaženo. Prema Pomorskom zakoniku, iz osiguranjasu isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog osiguranikova namjernog postupka
ili zbog njegove krajnje nepažnje (čl. 721.). Iz toga izlazi da štete nastale osiguranikovom običnom nepažnjom nisu isključene iz osiguranja. Opće je načelo ublaženo i time što se štete nastale zbog osiguranikove
krajnje nepažnje mogu osigurati izričitom ugovornom odredbom. Jedino se štete nastale zbog namjernog postupka ne mogu osigurati ni izričitom ugovornom odredbom. To je stajalište opće prihvaćeno u poredbenopravnim sustavima. Englesko pravo pomorskog osiguranja za stupanj krivnje isključen iz osiguranja poznaje pojam Wilful Misconduct. UNCTAD-ovi uvjeti pomorskog osiguranja umjesto termina Wilful Misconduct poznaju opisnu formulaciju tog stupnja krivnje, usvojenu u novijim međunarodnim
pomorskim konvencijama, određujući da su iz osiguranja isključene štete nastale kao posljedica osiguranikove radnje ili propusta učinjenih s namjerom da se pričini ta šteta, ili bezobzirno i sa znanjem da će šteta vjerojatno nastati.
kuponsko osiguranje

Osiguranje koje se zaključuje tako da ugovaratelj osiguranja popunjava kupon i dostavlja ga osiguravatelju, obično poštom. Kuponi mogu biti u obliku novinskog oglasa ili posebnog reklamnog letka. To su tipizirana
osiguranja s niskim ugovorenim svotama, jednostavne i lako razumljive konstrukcije i gotovo bez postupka kontrole pri preuzimanju u osiguranje. Najčešće se koriste u osiguranju života i osiguranju od posljedica nesretnog slučaja.
kvota odustanaka

Proporcija polica kod kojih je došlo do odustanka od osiguranja u promatranom razdoblju u odnosu na broj polica koje su bile na snazi na početku promatranog razdoblja. Ovisi o osiguravateljnom proizvodu,
području i načinu prodaje osiguranja, konkurentskim proizvodima i slično. Jedan od pokazatelja uspješnosti osiguravatelja i pojedinog proizvoda.
kvota reosiguranja

Dio rizika koji se daje u pokriće reosiguravatelju. Npr. rizik 1,000.000 novčanih jedinica, zadržava se 100.000 novčanih jedinica u pokriću, a 900.000 se daje u reosiguranje jer je utvrđena kvota za predaju
reosiguravatelju 90%. Varira najčešće 10-40%.
kvotno reosiguranje


Tip proporcionalnog reosiguranja u kojem se u reosiguranje prenosi isti postupak od svakog rizika iz portfelja bez obzira na visinu svote osiguranja. Reosiguravatelj s tim postotkom sudjeluje u svakoj pojedinačnoj premiji, odnosno šteti. Sudbine reosiguranika i reosiguravatelja su u pogledu poslovnog rezultata potpuno jednake. Ovaj tip reosiguranja pogodan je za portfelj ujednačenih svota osiguranja i
vrlo je jednostavan za stručno-administrativnu obradu. 

kvotno/ekscedentno reosiguranje

Proporcionalno reosiguranje u kojem je reosiguranikov pridržaj određen postotkom i svotom. Ugovoren je primjerice pridržaj od 20%, s tim da ne prelazi 5 Mion. Na svim rizicima po 25 Mio pridržaj će iznositi 20%, a na rizicima iznad 25 Mion iznosit će 5 Mio prema načelima ekscedentnog tipa reosiguranja. Ovakav tip omogućuje reosiguraniku da poveća svoj kvotni udio na manjim rezicima na portfelju gdje su osigurane svote
heterogene.

L

likvidacija šteta u kreditnim osiguranjima

Zahtjeva da osiguravatelj provede sljedeće radnje: utvrđivanje nastanka osiguranog slučaja, utvrđivanje postojanja osiguranikova potraživanja, utvrđivanje visine štete i isplata štete. Osiguranik je dužan da
osiguravatelju da sve tražene informacije kojima raspolaže, kako bi ovaj bio u mogućnosti ocijeniti svoju obvezu. Kod utvrđivanja nastanka osiguranog slučaja osiguravatelj pomno ispituje uzroke štetnog događaja
kako bi utvrdio koji je rizik u pitanju. Kod utvrđivanja postojanja osiguranog potraživanja treba vidjeti je li potraživanje pokriveno osiguranjem, tj. je li posljedica isporuke robe, usluga i radova i sl.. Visina štete utvrđuje se na temelju uvjeta osiguranja s tim da se od štete odbiju ranija plaćanja, te udio osiguranika. Isplata štete slijedi nakon njezina obračuna.
likvidacija štete

Izvršavanje osnovne obveze osiguravatelja iz ugovora o osiguranju ako je nastupio određeni uvjet (rizik i šteta) predviđen ugovorom o osiguranju. Likvidacija štete sastoji se iz utvrđivanja postojanja štete, uzroka
štete, uzročne veze između osiguranog rizika i štete, visine štete, visine osigurnine, prava osiguranika na isplatu osigurnine, prava na regres (u slučajevima kada je to potrebno), kao i isplate osigurnine. Ako su ispunjeni svi uvjeti iz ugovora o osiguranju, a osiguranik je postupio u skladu sa svojim obvezama iz ugovora o osiguranju,
osiguravatelj je dužan osiguraniku isplatitiosigurninunajkasnije u roku od 14 dana od dana dostavljanja odštetnog zahtjeva sa svom potrebnom dokumentacijom. Ako se šteta ne likvidira u potpunosti odmah, osiguranik može zatražiti akontaciju štete, s tim da ona ne smije prijeći pretpostavljeni iznos štete. U potpunosti se može isplatiti iznos nespornog dijela obveze. Ako osiguravatelj u razumnom roku ne likvidira
štetu, osiguranik može tražiti naknadu preko suda, podizanjem službenog zahtjeva. Tužba se mora podnijeti najkasnije u roku od pet godina jer u protivnom nastupa zastara potraživanja.
likvidator šteta


Stručna osoba u osiguravateljnom društvu koja obavlja poslove likvidacije, odnosno obrade odštetnih zahtjeva. Pri likvidaciji štete likvidator je obvezan utvrditi: postojanje štete, uzroke štete, uzročnu
vezu između osiguranog rizika i štete, visinu štete, visinu osigurnine, pravo osiguranika na isplatu osigurnine, pravo na regres i druge važne činjenice od kojih zavisi obveza osiguravatelja.

limit pokrića

1. gornja granica do koje osiguravatelj snosi štetu. Označava granicu pokrića na osiguranu svotu ili na visinu moguće štete. Limit pokrića je jedan od faktora za utvrđivanje visine samopridržaja osiguravatelja; 

2. iznos do kojeg reosiguravatelj pruža reosiguravateljno pokriće. Limit se može ustanoviti na više načina, ovisno o vrsti ugovora o reosiguranju. Tako se u proporcionalnim reosiguranjima određuje da će reosiguravatelj preuzeti u pokriće rizike čija osigurana svota, odnosno PML (najveća vjerojatna šteta), ne prelazi ugovoreni iznos. Tu je reosiguravatelj u obvezi platiti % limita udio u svakoj šteti bez obzira na njihovu ukupnu visinu. U reosiguranju viška šteta limit se određuje za ukupnu visinu štete za koju reosiguravatelj jamči. Svakim plaćanjem šteta dio limita je iscrpljen. Da bi za moguću narednu štetu opet imao puni limit,
reosiguranik mora platiti dodatnu premiju.

M

maksimalna odšteta


Najveći iznos koji je osiguravatelj dužan platiti prema ugovoru u slučaju štete. teoretski to je iznos maksimalne štete, umanjen za udio osiguranika u šteti i druge ugovorom preuzete obveze. Može biti utvrđen
na razne načine.

maksimalna šteta

Najveći očekivani iznos štete, ali ne mora to ujedno biti i visina obveze osiguravatelja ako svoju obvezu iz osiguranja limitira na određeni iznos. Ovisna je o rizičnosti osiguranja, tj. da li u slučaju nastupa štetnog događaja propada cijeli predmet ili samo dio; npr. uginuće stoke je maksimalna šteta, a može se smanjiti samo za postotak iskorištenja ostataka. kod zgrade šteta se može odnositi na dijelove koji su podložni osiguranoj opasnosti, npr. drveni dijelovi, pokućstvo i sl. Zato je potrebno praviti razliku između najveće vjerojatne štete (PML) i najveće moguće štete (MPL).

malus

1. doplatak na premiju ugrađen u cjenik koji osiguravatelj obračunava osiguraniku za individualan nepovoljan odnos premije i šteta; povišenje premijske stope osiguraniku za idući period ako su štete kroz ugovoreno
ranije razdoblje znatno premašile ukupnu uplaćenu premiju. Primjerice ako štete u ranijem razdoblju iznose npr. više od 150% uplaćene premije, premijska stopa se povisuje za unaprijed utvrđeni postotak, npr. 20% i
slično; 

2. u osiguranju motornih vozila, suprotno od bonusa, malus je kazna u obliku povećanja premije u idućem osigurateljnom razdoblju za osiguranike koji su u određenom osigurateljnom razdoblju imali štetu ili
ostvarili negativan odnos između uplaćene premije i isplaćenih šteta. I malus je vezan za osiguranika, to je njegova subjektivna značajka koju nosi sa sobom. Čak ako je ostvarena kod drugog osiguravatelja, pa i
onoga u inozemstvu. Kod nas je kombinirano vezana uz osiguranika i uz vozilo na koje se osiguranje odnosi. Malus kod osiguranika koji imaju više osiguranih vozila javlja se u formi obračuna tehničkog rezultata
(ukupno plaćena premija : ukupno plaćene štete, dakle za cijeli osigurani vozni park).

materijalna šteta


Šteta koja nastaje uništenjem ili oštećenjem stvari ili povredom imovinskih prava oštećene osobe. Suprotno nematerijalna šteta, šteta koja nastaje zbog smrti ili ozljede osobe. Materijalna šteta se očituje u smanjenju imovine oštećene osobe. To znači da i šteta na osobama - smrt, ozljeda - može dovesti do materijalne štete (gubitak zarade zbog nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom, gubitak uzdržavanja zbog smrti
uzdržavanja, troškovi pogreba i sl.).

mjerodavna premija

Dio premije osiguranja koji se odnosi (kojim je plaćena) na zaštitu koju je osiguravatelj već pružio na temelju police osiguranja.Premija koja je za osiguranje plaćena godinu dana unaprijed biti će nakon proteka šest
mjeseci u pola iznosa mjerodavna - zarađena premija.
mjesto (lokacija) osiguranja

Područje na kojem je smješten osigurani predmet ili na kojem se nalazi osigurana imovina, ili na kojem se kreću npr. transportna sredstva. Naznačeno je na polici osiguranja. Ukoliko se osigurani predmet radi
potrebe posla premještaju s jednog mjesta na drugo, to mora biti naznačeno na polici. Ako se osigurani predmeti daju na popravak, čišćenje, doradu i sl., pokriveni su osiguranjem bez naznake mjesta.
Koji slučajevi premještanja stvari s mjesta osiguranja i u kojim iznosima su dopušteni utvrđuje se uvjetima osiguranja i ne moraju biti istovjetni kod svih osiguravatelja.

 

N

naplata premije višegodišnjeg osiguranja


Naplaćuje se o skadenci, tj. roku predviđenom za naplatu pojedinog obroka, a osiguravatelj je dužan primiti od svake osobe koja ima pravni interes da ona bude plaćena. Ako ugovaratelj osiguranja ne plati premiju
po dospjeću niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka 30 dana od dana od kada je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguravatelja o dospjelosti premije. U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija nije plaćena u roku od jedne godine od dospjelosti. To ne vrijedi kod ugovora o osiguranju života, kod kojeg
osiguravatelj preporučenim pismom šalje osiguraniku poziv na naplatu dospjele premije, a do tada su već uplaćene barem tri godišnje premije jer se u tom slučaju smatra da je osiguranje sklopljeno na osiguranu
svotu u visini otkupne vrijednosti osiguranja. Ako nisu uplaćene tri godišnje premije, smatra se neplaćanje raskidom ugovora. Uvjetima osiguranja osiguravatelj može skratiti rok od tri godine u korist osiguranika.

naplatna provizija

Provizija koja se isplaćuje naplatničaru za naplaćenu premiju osiguranja. Trošak naplatne provizije ukalkuliran je u premiju.

O

obiteljsko osiguranje


1. osiguranje članova kućanstva od istog rizika, primjerice obiteljsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja; 

2. u nekim zemljamapodrazumjeva ugovor o osiguranju od svih rizika od kojih se smatra da bi jedna obitelj trebala biti osigurana poput: osiguranja kućanstva, osiguranja od odgovornosti privatnih osoba, osiguranja od posljedica nesretnog slučaja.

obiteljsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja

Osiguranje članova kućanstva od posljedica nesretnog slučaja po jednoj polici i s jednim ugovarateljem osiguranja. Kućanstvom se smatra svaka obitelj ili druga zajednica osoba čiji članovi zajedno stanuju i
zajednički troše svoje prihode. Osiguranje se može zaključiti za jednu obitelj ili kao dio grupnog osiguranja posloprimaca od posljedica nesretnog slučaja.
objektivni rizik

Rizik u kojem osigurana opasnost u svakom pojedinom slučaju proizlazi iz unutrašnjih svojstava osiguranog predmeta. Pri preuzimanju rizika u osiguranje preuzimač uz donošenje suda o riziku, određivanje ograničenja
u osiguranju i predlaganje poboljšanja za smanjenje opasnosti procjenjuje i objektivnu kategoriju rizika. Tu pripadaju i svrstavanje rizika u razrede opasnosti i opis rizika. Suprotnost je subjektivni rizik.
obligatno reosiguranje

Svi oblici u kojima je ugovorena obveza reosiguranika da preda u reosiguranje sve rizike koje tijekom godine preuzme u osiguranje, a reosiguravateljeva je obveza da te rizike preuzme. Ugovor o reosiguranju
unaprijed definira na koje će se rizike te obveze odnositi. Obligatno reosiguranje je rezultat volje ugovornih strana. Kad se takve obveze temelje na kogentnom propisu, rabi se termin obvezno reosiguranje.
obnova osiguranja

Postupak kojim se obnavlja osiguranje koje je prestalo zbog njegova isteka, neplaćanja premije ili zbog nekog drugog razloga. Osigurnje se obnavlja u rokovima predviđenim uvjetima osiguranja. Osiguranja kod
kojih nije zaključen dan isteka mogu se automatski obnavljati iz godine u godinu ako ugovaratelj osiguranja redovito plaća premiju i ako se u međuvremenu nisu promijenili bitni elementi ugovora o osiguranju.
obračun premije


Izračunavanje cijene osiguranja nekog rizika. Ovisi o težini rizika koji se želi osigurati, a pri ocjeni težine rizika uzimaju se u obzir sve okolnosti koje su od značenja za rizik. Obračun premije započinje izračunom premije za pokriće osnovnih rizika u toj vrsti osiguranja , a na to se dodaje doplatna premija za dopunska osiguranja. Od tako dobivene premije odbijaju se pripadajući popusti ili dodaju doplaci, a svemu tome dodaje se porez na promet (ako premija podliježe porezu).

obrok premije

Dio premije iz ugovora o osiguranju koji se odnosi na ugovoreno trajanje osiguranja. U osiguravateljnoj praksi u Hrvatskoj ukupna premija iz ugovora o osiguranju raspoređena je na obroke uz ugovoreno
godišnje , polugodišnje, tromjesečno ili mjesečno plaćanje premije s ugovorenim datumima dospjeća pojedinih obroka za naplatu. Obrok premije obično se priznaje u prihodovanu premiju u obračunskom periodu u kojem dospjeva za plaćanje a razgraničava se vremenski na trajanje iz ugovora o osiguranju. Premija pojedinog obroka dospjeva za plaćanje po ugovorenim datumima.
obustava plaćanja premije

Radnja koja može nastati: smrću osigurane osobe, konačnim uništenjem osigurane stvari, otuđenjem osigurane stvari, zbog nepoštovanja odredaba iz ugovora o osiguranju o plaćanju premija, na zahtjev ugovaratelja osiguranja, na zahtjev osiguravatelja, davanjem neistinitih informacija itd. U navedenim slučajevima ugovorena premija preračunava se do datuma prestanka osiguranja iz navedenih razloga. Dužna premija se plaća, a ugovor o osiguranju za daljnje trajanje osiguranja se prekida.
obveze osiguravatelja

Dužnosti koje osiguravatelj mora ispuniti u vezi sa zaključenim ugovorom o osiguranju. Obveze su osiguravatelja da na zahtjev ugovaratelja osiguranja ispostavi policu osiguranja, da u potpunosti ili djelomično
vrati premiju osiguranja kad za to postoje uvjeti i da, što je i osnovna obveza osiguravatelja, isplati osiguraniku naknadu za nastalu šteteu.
obvezno osiguranje

Osiguranje od određenih rizika propisano zakonom pojedine zemlje; sklapa se na temelju zakonskih odredaba i može biti automatska obvezna osiguranja kada već sam odnos iz osiguranja i pokrićerizika proizlazi iz zakonske odredbe, npr. ranije je postojalo obvezno osiguranje pošiljaka u prometu. I tzv. ugovorno obvezno osiguranje kada zakon propisuje obvezu sklapanja ugovora kod osiguravajućih društava, npr. kod nas su uvedena ugovorna obvezna osiguranja putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, vlasnika, odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama i vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Vlasnici prijevoznih sredstava na koje se primjenjuju zakonske odredbe o obveznom osiguranju dužni su sklopiti ugovor o tom osiguranju s ovlaštenim društvom za osiguranje. U našoj zemlji obvezno se osiguravaju: 

1. putnici u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja uključujući autobuse koji obavljaju javni prijevoz, prijevoz radnika na posao i s posla, kao i prijevoz turista; tračna vozila, sve vrste plovila uključujući skele i splavi; rent-a-car vozila; taksi vozila; zrakoplovi za javni prijevoz i zrakoplovi za turistički
prijevoz; 

2. korisnici, odnosno vlasnici motornih vozila od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama, i 

3. korisnici, odnosno vlasnicizrakoplova od odgovornosti za štete počinjene trećim osobama (smrt,
tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari).

obvezno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja

Prema hrvatskom zakonodavstvu obvezno je osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja.
odbijanje

Pravo osiguravatelja da ne prihvati pokriće pojedinog rizika. Osiguravatelj to svoje pravo može koristiti ako mu ponuđeni rizik nije dobar zbog npr. očekivano negativnog tehničkog rezultata, ako je ponuđeni rizik nemoguć ili izvjestan, ako osiguravatelj ne želi poslovnu suradnju s nekom pravnom ili fizičkom osobom i sl.
odgođeno plaćanje

Dogovor osiguranja i ugovaratelja ili reosiguravatelja i osiguravatelja da se premija plaća u obrocima ili u drugim, posebno utvrđenom roku. Uključuje i plćanja čekovima i mjenicama.

odustanak od osiguranja

1. prekid postojećeg osiguranja ili zbog prestanka plaćanja premije od strane ugovaratelja osiguranja ili zbog toga što osiguravatelj ne želi da se osiguranje nastavi; 

2. u osiguranju života, prekid osiguranja prije proteka ugovorenog trajanja osiguranja u slučaju kada nije
proteklo ili premija nije plaćena za minimalan broj godina definiran u uvjetima osiguranja, pa ugovaratelj nema pravo na otkup ili kapitalizaciju osiguranja.

ograničeno pokriće

Suženje reosiguravateljnog pokrića u odnosu na izvorno osiguravateljno pokriće. Reosiguravatelji u pravilu preuzimaju rizike u reosiguranje s onom širinom pokrića i naknade štete kakve je reosiguranik izvorno
ugovorio s osiguranikom. Suženje širine pokrića ili smanjenje opsega naknade štete u odnosu na izvorne uvjete mora biti izričito ugovoreno. Posljedice tog suženja nosi sam reosiguranik pa mu je za njih dopušteno
zaključiti dodatno reosiguranje.
opći uvjeti osiguranja

Sadrže osnovne odredbe ugovora o osiguranju i sastavni su dio police o osiguranju. Opći uvjeti osiguranja odnose u osnovnim odredbama na sve ugovore jedne vrste osiguranja, a proširenje ili sužavanje prava iz
pojedinog ugovora ili grupe ugovora o osiguranju utvrđuje se posebnim uvjetima ili dopunskim uvjetima, te klauzulama. Odredbe koje sadrže opći uvjeti u pravilu su regulirane zakonskim propisima i dogovorima
(sporazumima) osiguravatelja. Promjene općih uvjeta odnose se na ugovore o osiguranju zaključene od dana promjene. Izuzetak je u slučajevima kada su odredbe novih općih uvjeta povoljnije za osiguranika u slučaju
nastanka štete. Tada se i na stare ugovore o osiguranju primjenjuju odredbe novih općih uvjeta.
opcije u osiguranju života

Mogućnost dana ugovaratelju osiguranja da za trajanja osiguranja može, bez traženja suglasnosti osiguravatelja, promjeni određene unaprijed dogovorene uvjete ugovora o osiguranju. Primjeri opcija su pravo na produženje trajanja osiguranja ili na povećanje ugovorene svote bez ponovnog preuzimanja rizika, pravo na promjenu iz jednog u drugi vid osiguranja života bez ponovnog preuzimanja rizika, pravo na isplatu
osigurane svote po isteku trajanja osiguranja u obliku doživotne rente po garantiranim premijskim stopama. Opcije koje dopuštaju ugovarateljima osiguranja proširenje pokrića bez ponovnog preuzimanja rizika izlažu
osiguravatelja riziku da će ih iskoristiti osiguranici čije je zdravstveno stanje lošije od prosječnog, pa stoga cijenu opcije treba uračunati u premiju osiguranja.
osigurana osoba

Osoba čija je odgovornost pokrivena ugovorom o osiguranju od odgovornosti, odnosno osoba čija je imovina osigurana i kojoj pripadaju prava iz osiguranja. U osiguranju osoba, osoba o čijoj smrti, doživljenju ili povredi ovisi nastanak osiguranog slučaja. U uvjetima osiguranja najčešće se zove osiguranik.
osigurana svota

U ugovorima o osiguranju redovito se navodi svota osiguranja, odnosno vrijednost osiguranog predmeta. Često se polica osiguranja u kojoj je navedena ugovorena vrijednost osiguranog predmeta naziva valutirana
polica (engl. valued policy). Ako vrijednost nije ugovorena, izdana polica naziva se nevalutiranom policom (engl. unvalued policy), što je danas u praksi gotovo napušteno. U praksi se vrijednost osiguranog
predmeta označava tako da se u polici izričito navede da se radi o ugovorenoj vrijednosti stavljanjem riječi "so valued" (tako procijenjeno) kod robe, odnosno riječi "valued at" (procjenjeno na) kod osiguranja brodova. Najčešće će u praksi biti situacija da je vrijednost osiguranog predmeta jednaka njegovoj stvarnoj vrijednosti, ali moguća su i odstupanja od tog načela.

osigurana vrijednost

1. Vrijednost osiguranog predmeta i osiguranog interesa. U osiguranju imovine osigurana vrijednost može biti definirana kao nova vrijednost ili zamjenska vrijednost. U određenim vrstama osiguranja (npr. različite
vrste osiguranja odgovornosti, zdravstveno osiguranje) osigurana vrijednost definirana je visinom osigurane svote. Osigurana vrijednost kao gornja granica obveze osiguravatelja limitirana je štetom i osiguranom svotom; 

2. koncept vrednovanja koji se koristi za potrebe osiguranja imovine i poslova. U taj je koncept polazno ugrađena procjena tržišne vrijednosti imovine koja se namjerava osigurati, odnosno financijskih efekata konkretnog posla koji se namjerava osiguravati. Sama utemeljena vrijednost ovisi i o volji potencijalnog osiguranika za vrijednošću koju želi osigurati kao i o pravilima osiguravatelja o osiguranju konkretne imovine odnosno konkretnog posla. Osiguranu vrijednost procjenjuju eksperti osiguravatelja ili pak nezavisni
unajmljeni procjenitelji prema kriterijima ugrađenim u pravila osiguranja. Naravno da se i u ovom specifičnom konceptu vrijednosti radi o procjeni ograničenih razmjera koja je sekundarna u pogledu postupaka
procjene vrijednosti poduzeća, odnosno njegove imovine.

osigurani interes

Ekonomska vrijednost koju neka osoba, subjekt interesa, želi sačuvati od propasti ili oštećenja pa je zbog toga osigurava. Ta osoba ima opravdan interes da ne nastupi osigurani slučaj koji eventualno prijeti toj
vrijednosti.

osiguranik

1. u osiguranju imovine, osoba na koju glasi ugovor o osiguranju. Kodosiguranja za vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja, a kod osiguranja za tuđi račun jedna ili više više trećih osoba; 

2. u osiguranju života i u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, osoba na čiji život je zaključeno osiguranje. Osoba kojoj se isplaćuje naknada ne mora biti osiguranik. Ako osiguranik i ugovaratelj nisu iste osobe, za valjanost ugovora o osiguranju potrebna je pismena suglasnost osiguranika; 

3. kod društva uzajamnog osiguranja često se umjesto ugovaratelj osiguranja upotrebljava izraz osiguranik.

osiguranje

U funkciji naknade šteta i isplate ugovornih iznosa, djelatnost posredstvom koje se na načelu uzajamnosti i solidarnosti pruža ekonomska zaštita od određenih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe.
Ne postoji mogućnost da se osiguranjem provede ekonomska zaštita od svih opasnosti (rizika) koje ugrožavaju imovinu i osobe. Zaključivanjem osiguranja osiguranik svoje varijabilne troškove pretvara u fiksne
troškove plaćanjem premije osiguranja, a ekonomske posljedice nastupanja određenog događaja koji izaziva štete on prenosi na osiguravatelja. Ima značajno mjesto u gospodarstvu svake zemlje. Uz gospodarstvo, značenje osiguranja je i socijalno i psihološko (materijalna sigurnost pojedinca). Potreba osiguranja datira od prvih početaka poduzetničkih aktivnosti, a današnji stupanj razvoja tehnologije i znanosti ne bi bio moguć bez osiguranja (disperzije velikih i kumuliranih rizika). Rizici koji se danas pokrivaju osiguranjem uključuju rizike koji su postojali u samom početku osiguranja, ali i rizike najnovijih tehnologija. Iz tog razloga se i razvijenost osiguranja usko povezuje s razvijenosti gospodarstva jedne zemlje. Gospodarsko značenje osiguranja ogleda se na sljedećim temeljnim područjima: pokriću i izravnanju rizika koji se ne mogu izbjeći, kvalitetnom preuzimanju rizika i poduzimanju mjera za smanjenje rizika te akumulaciju sredstava, koja se koriste za daljnji
razvoj gospodarstva. Osnovne podjele osiguranja su na: 

1. životna i neživotna osiguranja, 

2. grane osiguranja, 

3. dobrovoljna i obvezna osiguranja,

 4. zasebna (individualna) i socijalna (društvena briga zasocijalnusigurnost). Ugovorom o osiguranju, te općim, dopunskim i posebnim uvjetima utvrđuju se prava i obveze osiguravatelja te ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika.

osiguranje doživljenja

Osiguranje života u kojem osiguravatelj isplaćuje korisniku osiguranja ugovorenu svotu ako osiguranik doživi unaprijed ugovoreni datum. U slučaju smrti osiguranika prije ugovorenog datuma nema isplata. Neka
osiguranja doživljenja, uz nešto veću premiju, omogućuju u slučaju ranije smrti osiguranika povrat do tada uplaćene premije, s kamatama ili bez njih. Moguća je kapitalizacija osiguranja, a rijeđe i otkup
osiguranja. Suprotnost je osiguranje za slučaj smrti.

osiguranje imovine

1. podrazumjeva sve vrste neživotnih osiguranja. U klasifikaciji osiguranja u Izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju termin osiguranje imovine više se ne koristi u tom smislu;

 2. dijeli se na osiguranje stvari i osiguranje interesa. Kod osiguranja stvari osiguraniku se naknađuje gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta koji je vlasništvoosiguranika ili je za njega osiguranik odgovoran. Kod
osiguranja interesa osiguraniku ili korisniku osiguranja naknađuje se šteta do visine osigurane svote. Osiguranja imovine u početku su se odnosila samo na materijalna dobra koja su bila u vlasništvu pojedinca
ili poduzeća. Pokriće je najprije bilo ograničeno na rizik požara i gubitak dobara u transportu morem, zatim se sukcesivno širilo na krađu, uginuće životinja, oluju, gubitak dobara u prijevozu bilo kojim sredstvom, oštećenja od izlijevanja vode, lom strojeva i vozila.

osiguranje industrije

Obuhvaća osiguranje industrijskih, obrtničkih i uslužnih organizacija od osnovnih opasnosti u osiguranju opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti, osiguranje objekata u izgradnji, osiguranje objekata u
montaži, osiguranje loma strojeva, šomažno osiguranje, osiguranje filmske industrije, osiguranje elektroprivrede, osiguranje elektronskih računala, osiguranje nuklearnih opasnosti, osiguranje odgovornosti,
osiguranje odgovornosti proizvoda, garancijsko osiguranje, osiguranje sirovina ili poluproizvoda od kvara kao posljedica loma stroja.
osiguranje invaliditeta


Jedno od mogućih osiguranja u osiguranju od posljedica nesretnog slučaja. Moguće ga je osigurati i samostalno, ali tada se premija obično povećava.

osiguranje motornih vozila

Jedna od najznačajnijih suvremenih grana osiguranja, obuhvaća naknadu šteta zbog uništenja, oštećenja i krađe vozila (kasko osiguranje), odnosno naknadu šteta iz odgovornosti za nanesene štete imovini trećih
osoba ili za tjelesna oštećenja i smrt trećih osoba (osiguranje odgovornosti motornih vozila). Moguća su dopunska osiguranja ako se plati dopunska premija, primjerice u osiguranju odgovornosti (osiguranje
od posljedica nesretnog slučaja putnika u vozilu) ili u osiguranju autokaska (krađa osiguranih predmeta u vozilu).
osiguranje na punu vrijednost

Osigurana svota jednaka je osiguranoj vrijednosti. Ne postoji podosiguranje ili nadosiguranje. Primjenjuje se samo u aktivnim osiguranjima.
osiguranje na sadašnju vrijednost

Osiguranje stvari i osoba u određenom trenutku. Kod osiguranih predmeta najmanja vrijednost je razlika između nove vrijednosti i amortizirane vrijednosti ili kod nekih osiguravatelja nove vrijednosti i procijenjene
istrošenosti i tehnološke zastarjelosti. U imovinskim osiguranjima odgovara zamjenskoj vrijednosti, a u osiguranju osoba realnoj ugovorenoj svoti. Intencija je takvog osiguranja da se ne naknađuje dio vrijednosti
oštećenih stvari smanjen zbog njihova korištenja, trošenja, starosti i sl. i tako omogući osiguraniku da oštećenu imovinu dovede u stanje u kojem je bila neposredno prije nastanka osiguranog slučaja. I ovaj
način, međutim, omogućuje da se naknađuju povećanja vrijednosti stvari zbog inflacije.
osiguranje na snazi


U danom trenutku osiguranje kojemu je početak osiguranja prije dana promatranja, istek osiguranja nakon dana promatranja i nije prekinuto iz nekog drugog razloga (neplaćanje premije, otkup u osiguranju života i
slično). Broj osiguranja na snazi jedan je od pokazatelja uspješnosti osiguravatelja.

osiguranje osoba

Zajedničko ime za osiguranje života, osiguranje rente, zdravstveno osiguranje i osiguranje od posljedica nesretnog slučaja gdje se osigurani rizik odnosi neposredno na život ili tijelo neke osobe.
osiguranje rente


Osiguranje periodičnih prihoda tijekom određenog razdoblja ili doživotno. Visina rente određena je unaprijed ugovorom, a može biti stalna, rastuća ili padajuća. Uplata premije može biti jednokratna ili kroz određeni broj godina. Isplata rente može početi odmah nakon uplate ukupne premije ili nakon određenog broja godina. Isplata može biti godišnja ili ispodgodišnja, a najčešće je mjesečna. Znatno povećanje očekivanog trajanja života koje kod osiguranja života za slučaj smrti donosi određene dobitke osiguravateljima, kod mirovinskog (rentnog) osiguranja uzrokuje veće izdatke ili i možebitne gubitke.

osobna renta

Renta koja se isplaćuje za vrijeme dok je osoba koja prima rentu živa. Isplata može trajati ograničeno vrijeme ili doživotno, ali u svakom slučaju prestaje smrću osobe koja prima rentu. Suprotnost je vremenska renta.
otkaz ugovora o osiguranju

Jedan od načina prestanka ugovora o osiguranju. Otkaz je jednostrana pravna radnja jedne od stranaka ugovora o osiguranju kojoj je cilj prestanak ugovora. Mogućnost otkaza postoji i kod ugovora na neodređeno vrijeme i kod višegodišnjih točno određenih ugovora. Prema našem pravu otkaz mora biti pismen. Učinak proizvodi protekom tzv. otkaznog roka koji je određen zakonom ili ugovorom o osiguranju. Ugovori o osiguranju imovine s neodređenim trajanjem mogu se otkazati najkasnije tri mjeseca prije dospjeća premije. Oni dakle prestaju postojati na dan dospjelosti premije. Ugovori na određeno vrijeme, a dulji od pet godina, mogu se otkazati uz otkazni rok od šest mjeseci. Otkazni rok je za obje ugovorne stranke isti.
otkup osiguranja

U osiguranju života postupak prekida osiguranja prije isteka ugovorenog trajanja osiguranja, pri kojem osiguravatelj isplaćuje obično ugovaratelju osiguranja otkupnu vrijednost police. Prema Zakonu o
obveznim odnosima osiguravatelji su dužni na zahtjev ugovaratelja osiguranja isplatiti otkupnu vrijednost za osiguranja na cijeli život ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije. Radi povećanja konkurentnosti proizvoda osiguravatelji često dopuštaju otkup osiguranja i za druga osiguranja sa štednim elementom, kao i ako je osiguranje bilo na snazi (proteklo je i premija je plaćena) manje od tri godine. Duljina minimalnog proteklog trajanja osiguranja nakon kojeg je moguć otkup obično ovisi o duljini ugovorenog trajanja osiguranja. Uvjeti otkupa moraju biti definirani u polici osiguranja. Pravo zahtjeva otkupa nemaju
vjerovnici ugovaratelja, osim vjerovnika kojemu je polica predana u zalog, ako potraživanje zbog kojeg je dan zalog ne bude namireno po dospjelosti. Pravo zahtjevanja otkupa nema ni korisnik osiguranja osim,
ako je određivanje korisnika neopozivo. Za razliku od kapitalizacije osiguranja, nakon otkupa osiguranje više nije na snazi.
otkupna vrijednost

U osiguranju života vrijednost police koju osiguravatelj isplaćuje, obično ugovatarelju osiguranja, kod otkupa osiguranja prije njegova ugovorenog isteka. Otkupna se vrijednost povećava s povećanjem vremena proteklog od početka osiguranja. U prvim godinama osiguranja, posebice za osiguranja s trajanjem 20 i više godina, često nema otkupne vrijednosti osiguranja, jer je matematička pričuva osiguranja života, s
obzirom na velike početne troškove zaključenja osiguranja, negativna. Pri zaključenju osiguranja ugovaratelj treba biti upoznat s načinom izračuna otkupne vrijednosti.

P

paket osiguranja


Istodobno osiguranje više predmeta osiguranja i rizika jednog ugovaratelja osiguranja i/ili osiguranika. Za paket osiguranje traži se zaključivanje nekoliko vrsta osiguranja. Primjer paketa je npr. slučaj kad osiguravatelj neke vrste osiguranja traži kao obvezne (npr. požarno osiguranje, osiguranje strojeva od loma i osiguranje odgovornosti iz djelatnosti), a preostale prema odabiru osiguranika (osiguranje nezgode,
loma stakla, automobilskog kaska i sl.). Za zaključeni paket osiguranja u pravilu se odobrava poseban popust.

pasivno osiguranje

Osiguranje pojedinaca za zaštitu od novih obveza ili od povećanja postojećih obveza zbog, primjerice, troškova liječenja ili odštete kupcu zbog greške na proizvodu. Može biti obvezno poput osiguranja
odgovornosti motornih vozila kada prvenstveno ima svrhu zaštite interesa trećih osoba. Za razliku od aktivnog osiguranja ne primjenjuje se pojam osigurane vrijednosti, ali vrijedi princip konkretnog troška. Naknada je
ograničena visinom osigurane svote i visinom štete. Obuhvaća primjerice osiguranje od odgovornosti, zdravstveno osiguranje, osiguranje pravne zaštite. Suprotnost su mu aktivno osiguranje i svotno osiguranje.
pasivno reosiguranje

Davanje rizika u pokriće drugom osiguravatelju, odnosno reosiguravatelju. Njime se bave samo osiguravatelji za pokriće dijela rizika koje ne mogu pokriti vlastitom disperzijom rizika u svom portfelju. Na taj način osiguravatelj (cedent) prenosi (cedira) dio svoje obveze iz ugovora o osiguranju u pokriće reosiguravatelja
(cesionara). Iz pasivnog reosiguranja nastaju odnosi samo između osiguravatelja i reosiguravatelja te se ugovorni odnos između osiguranika i osiguravatelja ne mijenja jer svu obvezu za nastali osigurani rizik prema osiguraniku snosi izravno i neposredno osiguravatelj.
paušalno osiguranje

Obuhvaća globalna osiguranja skupine stvari jednom policom uz fiksnu premiju (tj. premiju čiji se početni iznos ne mijenja tokom osiguranja, na temelju uprosječnih svota osiguranja utvrđenih prema posebnim
kriterijima). Ovo je slučaj s osiguranjem stvari kućanstva u kojem se premija, odnosno svota osiguranja utvrđuje prema veličini stana i nekim drugim vrijednosnim kriterijima. U skupinu paušalnih osiguranja spadaju
i vrste globalnih osiguranja stvari jednom policom uz premiju obračunatu na temelju svota osiguranja koje odabere osiguranik, a ne uz fiksnu premiju. U ovakvu vrstu osiguranja spada paušalno osiguranje poljoprivrednih gospodarstava.
period izravnanja

U reosiguranju viška šteta pokazuje broj godišnjih premija čiji zbroj jednak limitu pokrića. Indikator osobito važan u određivanju premije za pokriće katastrofalnih rizika (potres ili oluja) čija je učestalost rijetka a posljedice katastrofalne. Visina premije ovisi o očekivanoj učestalosti događaja i visini reosiguranog limita. Ponavlja li se osigurani događaj prosječno svakih deset godina, period izravnanja je deset, a čista riziko premija 10% od visine limita ugovora.
permanentno osiguranje

Sistem u osiguranju od opasnosti požara gdje osiguranik daje depozit nezavisno od ukupne premije ili obroka premije, s naznakom postotka vrijednosti osigurane imovine, i koji osiguravatelj prihvaća kao osnova
za plaćanje šteta. Osiguranik može zaključiti osiguranje uplatom depozita. Pojedine sheme permanentnog osiguranja omogućuju da se pozovu osiguranici na uplatu premije ako su osiguravateljni fondovi ispražnjeni.
plaćanje premije

Plaćanje na početku razdoblja pokrivenog policom osiguranja. Premija dospjeva na plaćanje odmah po zaključenju ugovora, ako nije ugovoreno drugačije, posebno plaćanje u obrocima.
plava karta

Isprava o osiguranju motornih vozila, koja je bila ustanovljena Sporazumom o plavoj karti, koji su bivše socijalističko-komunističke zemlje sklopile 1963. godine u Budimpešti. Vrhovno tijelo sustava bila je Konferencija eksperata. Sustav je obuhvaćao sve bivše zemlje socijalističkog bloka, pa tako i Jugoslaviju. Izgrađen je po uzoru na sustav zelene karte, uz odstupanja (najznačajnije je bilo ograničenje obrađivačkog ureda s obzirom na visinu štete, odnosno s obzirom na rentne obveze, klirinško prebijanje međusobnih zahtjeva po obradi šteta, pružanje kasko pomoći itd.). Raspadom socijalističko-komunističkih uređenja propao je i sustav plave karte (rujan 199o. godine).
početak obveze osiguravatelja

Vrijeme od kojeg započinje obveza osiguravatelja po zaključenom ugovoru o osiguranju.
početak osiguranja


Datum kojim počinje vrijediti ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju zaključen je kad ugovorne strane potpišu policu osiguranja ili list pokrića. Pismena ponuda učinjena osiguravatelju za zaključenje ugovora o
osiguranju vezuje ponuditelja, ako on nije odredio kraći rok, za vrijeme od osam dana kad je ponuda prispjela osiguravatelju, a ako je potreban liječnički pregled, onda za vrijeme od trideset dana. Ako osiguravatelj u tom roku ne odbije ponudu i ako ona ne odstupa od uvjeta prema kojima on vrši predloženo osiguranje, smatrat će se da je prihvatio ponudu i da je ugovor zaključen. U ovom slučaju ugovor se smatra zaključenim kad je ponuda prispjela osiguravatelju. U nas je početak učinka osiguranja reguliran Zakonom o obveznim odnosima i Pomorskim zakonikom.Kod nekih ugovora o osigurranju, napose kod osiguranja života, određen je danom uplate premije osiguranja na račun osiguravatelja bilo na pošti, banci ili na žiro račun. U osnovi premija osiguranja plaća se unaprijed za cjelokupno trajanje ugovora o osiguranju (kod neživotnih osiguranja), no u osiguravateljnoj praksi kod nas način plaćanja ugovora se dinamički.
Početak osiguranja nije uvijek jednak početku pokrića.

početna premija


Premija osiguranja određena pri zaključenju osiguranja koja je podložna promjenama za trajanja osiguranja.

podosiguranje

1. osiguranje kod kojeg je u vrijeme zaključenja ugovora vrijednost osiguranog predmeta bila veća od osigurane svote. Iznos naknade smanjuje se razmjerno odnosu osigurane svote i vrijednosti osiguranog predmeta, ako nije drugačije ugovoreno. U slučaju djelomičnog gubitka ili oštećenja, osiguravatelj će platiti razmjerni dio naknade prema pravilu proporcije koje glasi: odšteta/šteta = osigurana vrijednost/stvarna
vrijednost. Iz ovog proizlazi da je odšteta = (šteta x osigurana vrijednost)/stvarna vrijednost. Ako je ugovoreno da odnos između vrijednosti osiguranog predmeta i osigurane svote nema značenje za utvrđivanje visine štete, u slučaju nastanka štete naknada se isplaćuje do iznosa osigurane svote. Za razliku od nadosiguranja, podosiguranje je dozvoljeno; 

2. podosiguranje u kreditnim osiguranjima nastaje kada osiguranik ne prijavi osiguravatelju puni (cijeli) iznos svoga potraživanja od kupca, već manji. Osiguravatelj će naplatiti i manji iznos premije. U slučaju nastanka štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio štete, osiguravatelj će naknaditi samo dio štete, a na cijeli iznos
prema pravilu proporcije. To znači da će dobiti samo dio naknade od ukupne štete koliko iznosi postotak prijavljenog (smanjenog) iznosa osigurane svote u odnosu na stvarnu svotu potraživanja.

pojedinačno osiguranje

Osiguranje u kojem pojedinac sam zaključuje ugovor o osiguranju i traži osigurateljnu zaštitu. Suprotnost je grupno osiguranje.
pojedinačno osiguranje života

osiguranje života jedne osobe ili osiguranje više života. Za razliku od grupnog osiguranja života posebna pažnja posvećuje se preuzimanju u osiguranje zbog moguće antiselekcije, te je moguće osiguranje na više
ugovorene svote uz razne opcije.
pokriće

Izjava osiguravatelja da smatra ponuđeni rizik osiguranim. Početak pokrića ne mora biti jednak početku osiguranja.
polica na donositelja


Polica prema kojoj se osiguranje može prenositi predajom. Najčešće se koristi kod osiguranja robe u prijevozu, posebice one u izvozu. Tijekom trajanja prijevoza roba može mijenjati vlasnika pa dokumenti koji je prate moraju biti prenosivi. Da bi kupac u slučaju nastanka štete mogao ostvariti pravo iz police, prodavatelj koji je zaključio ugovor o osiguranju mora prenijeti pravo iz police na kupca.

polica osiguranja

Isprava o ugovoru o osiguranju, dokument potpisan od osiguravatelja, (može i faksimil potpisa) sadržan u ugovoru o osiguranju. Ako je polica izdana bez ponude ili drugog dokumenta osiguravatelja potvrđenog od
ugovaratelja osiguranja, tada je na polici potreban i potpis ugovaratelja osiguranja. U osiguranju osoba ako se osiguranje odnosi na slučaj smrti za nekog trećeg, za pravovaljanost ugovora potrebna je njegova pismena suglasnost dana u polici ili odvojenom pismu prilikom potpisivanja police s naznakom ugovorene svote. Kod suosiguranja potrebno je da policu potpišu svi suosiguravatelji. U polici moraju biti navedene ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, premije ili doprinos i datum izdavanja police. Opći, dodatni i posebni uvjeti sastavni su dio ugovora o osiguranju i mogu biti tiskani na polici osiguranja, ili se trebaju predati uz policu
osiguranja, što mora biti tiskano na samoj polici.
pomorski kasko

Osiguranje pomorskih brodova i ostalih plovnih objekata na moru (tehnički plovni objekt, plutajući plovni objekt, brodica i dr.). Kasko osiguranje brodova obuhvaća: trup broda, brodske strojeve, uređaje i
opremu, zalihe hrane i pića, zalihe goriva, maziva i ostalog brodskog materijala. Osigurati se može svaki brod upisan u upisnik brodova s važećom ispravom o sposobnosti za plovidbu. Osiguranje se može izvršiti
za pokriće protiv pomorskih rizika (tzv. "puno" ili "uže pokriće", te osiguranje broda za dužeg ležanja u luci, kao i osiguranje broda u gradnji. U osiguranje pomorskog kaska spada: osiguranje vozarine i osiguranje troškova broda protiv pomorskih rizika, osiguranje viška odgovornosti broda, te osiguranje broda protiv rizika rata i štrajka.
popust na premiju

Popust na ukupnu (bruto) premiju koji osiguravatelji odobravaju iz posebnih razloga za pojedini rizik ili za pojedinog osiguranika. U osiguranju postoje popust na plaćanje premije odjednom, komercijalni
popust kao stimulacija za zaključenje osiguranja, popust za postignut povoljan odnos plaćene premije i isplaćenih šteta (kvota nastalih šteta), popust na starost vozila (kod osiguranja automobilskog kaska),
popust na ugrađene alarmne sustave (kod osiguranja imovine i automobilskog kaska), popust za smještaj plovila na vezu u sigurnoj lučici ili marini (kod osiguranja pomorskog kaska) i slično. Razlozi
mogu biti uštede na troškovima prilikom zaključivanja višegodišnjeg (pet ili deset godina) ugovora ili postojanje određenih preventivnih i zaštitnih mjera. Uređaji su specijalizirani za rano otkrivanje i
dojavljivanje požara, za gašenje požara (šprinkleri, uređaji s ugljičnom kiselinom, halonski uređaji i dr.), te za opću zaštitu od požara (vatrootporni zidovi, vrata, kapci i sl.).
posebni uvjeti osiguranja

Primjenjuju se na grupu ugovora o osiguranju, ili sadrže odredbe koje nisu sadržane u općim uvjetima osiguranja. Posebnim uvjetima može se proširiti ili suziti osiguravateljna zaštita utvrđena općim i posebnim
uvjetima. Ponekad posebni uvjeti mogu sadržavati i standardne odredbe ugovora o osiguranju koje se odnose na jednu vrstu osiguranja.
potvrda o pokriću

1. dokument koji privremeno služi kao dokaz o zaključenom osiguranju. Najčešće se izdaje za određeno razdoblje (npr. 15 dana ili mjesec dana) i pokriva razdoblje od zaključenja ugovora o osiguranju do izdavanja
police. Potvrda o pokriću može se izdati za sve vrste osiguranja. Ispostavlja se u slučajevima kad je potrebno zaključiti ugovor o osiguranju a da još nisu poznati svi elementi potrebni za konačno zaključenje ugovora. Nakon utvrđivanja svih elemenata potvrda o pokriću se povlači i umjesto nje se ispostavlja polica. U praksi se potvrda o pokriću javlja kao list pokrića (najčešće u imovinskim osiguranjima, a ponekad i kod osiguranja plovila), potvrda o zaključenom osiguranju (najčešće kod osiguranja robe u uvozu), slip i "cover note" (u engleskoj praksi suosiguranja) i kao certifikat osiguranja. Potvrda o pokriću nema propisani oblik, ali mora sadržavati sve bitne odredbe o riziku kao i polica koja se kasnije ispostavlja. Potvrda o osiguranju je dokument koji obvezuje osiguravatelja jednako kao i polica osiguranja; 

2. oblik isprave o sklopljenom ugovoru o pomorskom osiguranju. Pisani je dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o osiguranju. potvrda o slopljenom osiguranju nije prenosiva isprava. Nema pravna svojstva police
osiguranja, pa nije upotrebljiva u akreditivnom poslovanju. Ako se na temelju takve isprave ispostavi naknadno polica osiguranja, za odnose stranaka mjerodavna je polica osiguranja.

povlašteni ugovori u osiguranju

Ugovori kojima se ugovaratelju osiguranja ili osiguraniku daje šire pokriće ili niža premija za iste rizike u odnosu na druge ugovaratelje osiguranja bez stvarnog pravnog temelja. Pod tim se ne podrazumjevaju
povoljnije odredbe ugovora za grupno osiguranje.
povrat premije

Postupak smanjenja ugovorene premije osiguranja uz povrat novca, a može nastati kod: ugovorenog konačnog obračuna premije koji se provodi na bazi elemenata koji su važili za cijelo trajanje ugovora o osiguranju te dovodi do smanjenja ukupno obračunate premije, zatim unaprijed ugovoreni povrati premije kod osiguranja koja su ostvarila izrazito povoljan tehnički rezultat i povrat premije iz drugih razloga koji dovode do prijevremenog raskida ugovora o osiguranju. U našoj osiguravateljnoj praksi nije uobičajen povrat premije zbog pozitivnog tehnočkog rezultata već je, ovisno o vrsti osiguranja, razrađen sustav bonus-malus koji osigurava određene pogodnosti (bonusa) ili kazne (malusa) za ugovore o osiguranju u budućem razdoblju. U povratu premije sudjeluju i reosiguravatelji razmjerno svom udjelu u premiji osiguranja.
povrat za izostanak šteta

Sporazuman povrat dijela premije osiguranja dogovoren između osiguravatelja i osiguranika za slučaj kad se tijekom osiguranog razdoblja ne dogodi osigurani slučaj. Ugovaranjem vraćanja dijela premije osiguravatelji nastoje stimulirati osiguranike da vode više računa o osiguranim predmetima s ciljem potpune eliminacije šteta ili neprijavljivanja malih šteta.

povrat/dobici od ulaganja u neživotnim osiguranjima

Prihodi od ulaganja u neživotnim osiguranjima evidentiraju se u III. dijelu računa dobiti i gubitka: Netehnički račun - ukupni obračun. prihodi se evidentiraju kao prihodi od ulaganja, posebno od sudjelujućih interesa i posebno od ostalih ulaganja, zatim kao nerealizirani dobici od ulaganja i raspoređene kamate. U britanskoj praksi većinom se ovi prihodi raspoređuju u tri grupe: 

1. prihodi od ulaganja (kao dividende,
kamate, najamnine); 

2. realizirani dobici i gubici koji nastaju od
prodaje ulaganja; 

3. nerealizirani dobici i gubici koji nastaju iz razlike između stvarne, tržišne vrijednosti ulaganja na koncu godine i njihovih originalnih, izvornih troškova nabave. Većinom se prenose u revalorizacijske rezerve.

pravila otkupa osiguranja

Sastavni dio uvjeta zaosiguranje života kojima se definiraju uvjeti pod kojima ugovaratelj osiguranja ima pravo na otkup osiguranja prije proteka ugovorenog trajanja osiguranja. Prema Zakonu o obveznim odnosima osiguravatelji su dužni na zahtjev ugovaratelja osiguranja isplatiti otkupnu vrijednost za osiguranja na cijeli život ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije. Ugovaratelj osiguranja treba pri zaključenju
ugovora o osiguranju biti upoznat s pravilima otkupa i s načinom izračuna otkupne vrijednosti osiguranja.
predujam na policu

Prama Zakonu o obveznim odnosima na zahtjev ugovaratelja osiguranja zaključenog na cijeli život osiguranika osiguravatelj može unaprijed isplatiti dio ugovorene svote do visine otkupne vrijednosti osiguranja. Ugovaratelj osiguranja je dužan plaćati određenu kamatu na primljeni predujam. Kod zakašnjenja s plaćanjem dospjele kamate postupa se kao da je zatražen otkup osiguranja. U polici osiguranja ili u odvojenom pismu moraju biti točno navedeni uvjeti davanja predujma, mogućnost da se predujam vrati osiguravatelju, kamatna stopa i posljedice neplaćanja kamata. S ciljem smanjenja broja otkupa osiguravatelj može dopustiti predujmove na police i za druge vrste osiguranja života kod kojih postoji otkupna vrijednost.
preklapanje osiguranja

Usporedno postojanje osiguranjarobe i osiguranja odgovornosti u vezi s istim objektom prijevoza, što ima za posljedicu da se ta osiguranja dijelom "preklapaju". Do "preklapanja" tih osiguranja dolazi tako što
osiguranje robe redovito uključuje i pokriće za štete za koje brodar odgovara i za koje je on također osiguran. Primjenom instituta subrogacije u praksi se ispravlja ta nelogičnost.
premija obnovljenog osiguranja

Premija osiguranja koja se plaća kod dugogodišnjih osiguranja. Premijom obnovljenog osiguranja smatra se svaka sljedeća premija nakon prve premije.
premija osiguranja

Novčani iznos koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju, na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju. Premija se sastoji iz funkcionalne premije i režijskog dodatka. Funkcionalna premija obuhvaća dio premije za funkciju naknade šteta i isplatu ugovorenih iznosa, a taj dio premije naziva se tehnička premija i dio premije za preventivu. dio premije za preventivu predstavlja iznos koji služi za kreditiranje i financiranje poduzimanja mjera radi otklanjanja i smanjenja nepovoljnog djelovanja uzroka koji mogu izazvati štete. režijski dodatak je dio premije koji služi za pokriće troškova obavljanja djelatnosti osiguranja. Na polici o osiguranju premija se iskazuje u bruto iznosu. Izraz potječe od latinske riječi premium (nagrada) ili od izraza premium što znači prvi, jer je ugovaratelj osiguranja obvezan najprije ispuniti obvezu uplate premije da bi osiguravatelj prihvatio obvezu iz sklopljenog ugovora. Uplatom premije koja predstavlja činidbu osiguranika osiguravatelj preuzima snošenje rizika, tj. isplate obveze iz ugovora o osiguranju ako nastupi ugovoreni slučaj (protučinidba
osiguravatelja). Protučinidba osiguravatelja je prema tome preuzimanje rizika, a isplata iz osiguranja je pravo isplate osigurnine onom osiguraniku kod kojeg nastupi osigurani slučaj. Prema tome je premija osiguranja činidba osiguranika koju osiguravatelj prima u zamjenu za obećanu prestaciju (lat. praestatio ili davanje, naknada) kad nastupi osigurani slučaj. Premija je karakteristična samo za premijsko osiguranje po kojem uplatom premije osiguranik stječe potpuna prava iz ugovora o osiguranju za razliku npr. od uzajamnog osiguranja u kojem svaki član uplaćuje određeni doprinos u osiguranje (a ne premiju osiguranja) s time da se konačna visina doprinosa članova uzajamnog osiguranja utvrđuje na kraju ugovorenog poslovnog razdoblja kad se utvrde i sve obveze uzajamnog osiguranja. Kod uzajamnog osiguranja ne zna se u početku sklapanja ugovora kolika će biti obveza osiguranika. 
premija reosiguranja

premija koju osiguranik plaća reosiguravatelju za pruženo reosiguravateljevo pokriće. Premija reosiguranja se određuje kao postotak od reosiguranikova premijskog prihoda ili u apsolutnom iznosu, a ponekad i kombinacijom obaju mjerila.
premija rizika

Dodatni prinos koji investitor očekuje zbog ulaganja u rizičnije projekte. Povećanje cijene kapitala u odnosu na bezrizična ulaganja uvjetovano većim poslovnim ili financijskim rizikom.
premijska stopa

Cijena po jedinici osiguranja. Najčešće se iskazuje u promilima, tj. u obliku premije za 1000 jedinica ugovorene ili osigurane svote.
premijsko osiguranje

Osiguranje koje provodi osiguravatelj koji se profesionalno bavi preuzimanjem rizika. Ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju premiju osiguranja, a u slučaju štete osiguravatelj isplaćuje odštetu. Svrha premijskog osiguranja je zadovoljenje potrebe pojedinca ili poduzetnika za osiguranjem, koja proizlazi iz samoodgovornosti i slobode odluke. Premijsko je osiguranje poslovna djelatnost osiguranja ili osiguravajućeg pokrića, tj. djelatnost koja obuhvaća prenošenje, preuzimanje, izravnanje i nošenje rizika. Najkraće, osiguranje je proizvođač osiguravajućeg pokrića. Njegovi "proizvodi" su usluge osiguranja. To je njegov osnovni zadatak čijim obavljanjem utječe na smanjenje (prevenciju) rizika, a javlja se i kao značajan izvor za
financiranje investicija. Premijsko se osiguranje često naziva poslovno, komercijalno, privatno ili najčešće osiguranje. Suprotnost socijalnom i ostalim nekomercijalnim osiguranjima. I obvezno osiguranje može biti
premijsko osiguranje ako se prodaje na tržištu, tj. ako je njegova prodaja dopuštena i privatnim osiguravateljima (primjerice osiguranje odgovornosti motornih vozila, obvezno osiguranje poslodavca za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti).
prenosiva polica

U pravilu je transportna polica, koja na poleđini ima naznaku da je prenosiva. Prenosi se bjanko ili punim indosamentom. Pravo po polici dokazuje se neprekidnim redom indosamenta.
prenosivi rizik

Rizik koji se može prenijeti na profesionalne organizacije, tj. osiguravajuća društva, jer ima posebne karakteristike. To su mogućnost indentificiranja budućeg opasnog događaja i njegovih mogućih štetnih
posljedica; višekratno učestalo ponavljanje nastupa istovjetnog indentificiranog budućeg događaja čije posljedice mogu izazvati štetu; mnogobrojnost poduzeća ugroženih istom opasnošću od nastupa istovjetnog
događaja i vremenska i prostorna rasprostanjenost događaja i subjekta. Statistički se može predvidjeti nastup istovjetnog događaja na osnovi promatranja i brojanja istovjetnih slučajeva u određenom vremenu i
prostoru. To omogućava stvaranje izvjesnosti i stvara realnu osnovu za poduzimanje mjera osiguranja kod osiguravajućih organizacija. Suprotnost je neprenosiv rizik, poslovni rizik.
prenosivost police

Mogućnost prijenosa transportne police na drugu osobu. Polica se u pravilu ne prenosi na drugu osobu. Iznimka su police "po naredbi" (engl. on order) ili "na donosioca" kojima se osigurava roba u prijevozu,
posebno ona u izvozu. Prijenos se vrši jednostavno indosamentom. Međutim, da bi indosament, odnosno prijenos bio valjan, mora biti usklađen s odgovarajućom promjenom u subjektu interesa.
prešućivanje

Povreda jedne od osnovnih dužnosti ugovaratelja osiguranja da pri zaključenju ugovora o osiguranju prijavi osiguravatelju sve okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika. Zakon o obveznim odnosima predviđa da
ako ugovaratelj osiguranja namjerno prešuti neku okolnost takve prirode da osiguravatelj ne bi zaključio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguravatelj može zahtjevati poništenje ugovora u roku 3
mjeseca od dana saznanja za prešućivanje. U tom slučaju osiguravatelj zadržava naplaćene premije i ima pravo tražiti isplatu premije osiguranja za razdoblje u kojem je zatražio poništenje ugovora.
pričuve


Pričuve vlastitog kapitala, a sadrže revalorizacijske pričuve i pričuve.Vrste i visinu pričuva propisuje zakonodavstvo pojedine zemlje. Ako postoji više vrsta pričuva, one se moraju iskazivati odvojeno. Zakon o
osiguranju naziva pričuve, izuzev revalorizacijskih pričuva, pričuvama sigurnosti.

pričuve sigurnosti

Dio vlastitih sredstava osiguravatelja. Koriste se za pokriće gubitka ako zadržana dobit i/ili dodatni doprinos kod društva za uzajamno osiguranje nije dovoljan za pokriće gubitka. Formiraju se iz dobiti osiguravatelja. Pričuve sigurnosti su dodatni sigurnosni fond osiguravatelja. Izdvajanja iz dobiti u pričuve sigurnosti je obveza
osiguravatelja dok pričuva ne dosegne odnos prema premiji osiguranja utvrđen Zakonom o osiguranju.
pridržaj reosiguranika

Dio svote osiguranja ili štete koju na reosiguranim rizicima reosiguranik zadržava za sebe. U proporcionalnom reosiguranju pridržaj se iskazuje kao postotak od ukupne svote osiguranja, a u neproporcionalnom reosiguranju kao apsolutni iznos štete koju nosi reosiguranik.
prihvaćanje uvjeta

1. postizanje suglasnosti između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja po svim bitnim elementima ugovora. Ugovor se u načelu može zaključiti i usmeno ili npr. telefonom. Prihvaćanje uvjeta može biti izričito, prešutno ili konkldentnim radnjama. Izričito prihvaćanje ponude koju je učinio ugovaratelj osiguranja obično se obavlja
ispostavljanjem police. Prešutno prihvaćanje uvjeta je kad osiguravatelj u razumnom roku ne odbije ponudu osiguranja. Prihvaćanje uvjeta konkludentnim radnjama postoji kad se iz postupka osobe kojoj je ponuda
učinjena može zaključiti da je ona tu ponudu prihvatila (npr. ako nakon ponude osiguravatelja ugovaratelj osiguranja plati premiju, može se zaključiti da je prihvatio uvjete osiguranja); 2. Direkcija za nadzor
osiguravatelja mora prihvatiti uvjete i cjenike osiguravatelja da bi oni po njima mogli raditi.
prihvat osiguranja

Spremnost osiguravatelja na ugovorni odnos s ugovarateljem osiguranja, ukoliko njegovu primljenu prijavu (zahtjev ili ponudu za zaključivanje ugovora o osiguranju) osiguravatelj odmah ne odbije. Prihvatu prethodi
osiguravateljeva kvotacija (uvjeti osiguranja, premijske stope i dr.), koju on sastavlja na osnovi upita potencijalnog ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika, te mu je i uručuje. Ukoliko ponuđena kvotacija
odgovara ugovaratelju osiguranja, on to i potvrđuje svojom prijavom, pa ako je ugovaratelj ne odbije, postignuti su uvjeti za ugovor o osiguranju. Smatra se da je ugovor sklopljen čim je postignuta
suglasnost volje ugovorenih strana o bitnim sastojcima ugovora (predmetu osiguranja, rizicima, vrijednosti osiguranog interesa, premiji i trajanju osiguranja). Ugovor je moguće sklopiti usmeno, pa i telefonom,
brzojavom ili teleprinterom, a do sklapanja ugovora može doći i prešutno, budući da se smatra da je osiguranje prihvaćeno ako osiguravatelj primljenu prijavu od osiguranika odmah ne odbije. Međutim,
tek potpisanom policom osiguranja potvrđuje se ugovor i uspostavlja imovinskopravni odnos između osiguravatelja i osiguranika.
prijava

Postupak kojim se dostavljaju podaci ili informacije o nekome ili o nečemu. Kod zaključenja osiguranja važnu ulogu u praksi ima pismena prijava za osiguranje koju ugovaratelj osiguranja daje osiguravatelju. On ima dvostruku funkciju: s jedne strane predstavlja ponudu, odnosno prihvat ponude za osiguranje, a s druge sadrži podatke potrebne za ocjenu težine rizika na temelju kojih osiguravatelj određuje premijsku stopu. Kod osiguranja robe u prijevozu čest je slučaj da ugovaratelj osiguranja nije u mogućnosti već u prijavi dati sve podatke potrebne za zaključenje osiguranja. Prijava koja sadrži nepotpune podatke o robi naziva se privremena prijava. Prihvaćanjem takve prijave osiguranje je valjano ako ugovaratelj naknadno dostavi ostale potrebne podatke, a to se onda smatra konačnom prijavom.

prijenos ugovora o osiguranju

1. može biti posljedica promjena na strani osiguravatelja (prestanak bavljenja određenom vrstom osiguranja, fuzija, pripajanje, podjela osiguravatelja, insolventnost i stečaj - u pravilu kod osiguranja života), kad obično govorimo o prijenosu portfelja; 

2. prijenos ugovora o osiguranju može biti i posljedica promjena kod ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika (smrt, statusne promjene i, najčešće, promjena vlasništva nad osiguranom stvari, odnosno cesija prava). Zakon određuje kad se ugovor o osiguranju prenosi osiguranika, a može to prepustiti i uvjetima osiguranja. nekada otuđenje stvari može značiti povećanje rizika, pa u tom slučaju vrijede pravila koja vrijede za povećanje rizika. Prijenos vlasništva ne dovodi u pravilu automatski do prijenosa ugovora o osiguranju, odnosno do prestanka ugovora o osiguranju, ali daje pravo ugovaratelju, odnosno novom vlasniku i
osiguravatelju da, uz određeni otkazni rok, raskinu ugovor o osiguranju.

prirodna premija

U osiguranju života premija za rizik smrti unutar jedne godine osiguranja za osiguranikovu stvarnu starost u toj godini. Kako vjerojatnost smrti raste sa starošću, tako je i prirodna premija svake godine sve veća, pri čemu je rast nagliji u kasnijim godinama života. U praksi se obično, izuzev u reosiguranju života, koristi konstantna premija.
priznavanje premije

Prema Zakonu o računovodstvu i Međunarodnim računovodstvenim standardima u prihode se priznaje fakturirana premija. Svaki poduzetnik u svojoj računovodstvenoj politici određuje koji dio prihoda i kada treba ispraviti, odnosno umanjiti radi nenaplate. U osiguranju se posebnim postupcima obračunavaju prihodi koji pripadaju budućem razdoblju osiguranja, tj. nošenja rizika (prijenosna premija, nezarađena premija),
što je u skladu s općim računovodstvenim načelom priznavanja prihoda i troškova za obračunsko razdoblje. Kod osiguravatelja može doći do posebnih obračuna, budući da se fakturirana premija uglavnom priznaje za
godinu u kojoj se preuzimaju i drže rizici u pokriće. To znači da premija, fakturirana krajem godine za iduću godinu, prema tom načelu ne bi trebala ući u prihode tekuće godine. poneki britanski osiguravatelji
daju u izvješćima procjene ove premije pod terminom "pipeline premiums".
priznavanje šteta

Temeljni izdaci osiguravatelja jesu izdaci za štete, odnosno ugovorene obveze. Troškovi za plaćanje odšteta utvrđuju se na temelju ugovora o osiguranju i općeg akta društva za osiguranje Zakona o osiguranju (čl.
40.). troškovima za štete smatraju se i troškovi utvrđivanja i procjenjivanja šteta, troškovi ostvarivanja regresnih zahtjeva, sudski troškovi, troškovi vještačenja i drugi troškovi u vezi s likvidiranjem
šteta. Prema čl. 41. ZO rashodima za štete smatraju se i nastale a nenamirene obveze s temelja osiguranja, odnosno reosiguranja (ezervirane štete), rezervacije za masovne i katastrofalne štete i rezerve za rente.
Pod nastalim a nenamirenim obvezama razumjevaju se i nastale a neprijavljene štete (IBNR), a visina se utvrđuje prema općem aktu društva za osiguranje. Prema definiciji pojam rezerviranja - utvrđivanja
pričuva - pretpostavlja određenu nesigurnost, zbog mogućih promjena u budućnosti. Stoga su uvijek moguće razlike između iznosa konačnih stvarnih obveza i prije utvrđenih rezerviranja, koje se uređuju u računu
dobitka i gubitka u idućim razdobljima.
procjena rizika

procjena veličine opasnosti pojedinog rizika. Procjenitelj ili vještak procjenjuje moguće uzroke i opseg štete u slučaju njezina nastanka na osiguranom predmetu ili osobi. na temelju procjene rizik se prima ili ne
prima u osiguranje, odnosno određuje odgovarajuća premija. Procjena rizika je bitan elemenat procesa preuzimanja u osiguranje.
prijenosna premija

Nezarađena premija, dio premije osiguranja koji se prenosi u sljedeće poslovno razdoblje, odnosno poslovna razdoblja za izvršavanje obveza po zaključenim ugovorima o osiguranju koje se odnose na buduća razdoblja.
prijenosna pre